• !FOTO 01-0177
  • !FOTO 02-0232
  • VH-Majke-Presuda-Karadzicu-7

  • VH-Srebrenica-2

  • VH-Srebrenica2015-27

  • VH-Trnopolje-Sudbin-Music-6
  • EASTERN BOSNIA - APRIL 2001: This are my grandmother’s hands. She survived two wars. 2nd World War and the Bosnian war for independence. Most of her family was exterminated in 2nd world war. Pretty much the offspring of the people that killed her family in 2nd world war committed atrocities in Bosnia in early 90’s. Eastern Bosnia is on the border with neighboring Serbia with river Drina as a natural border. Through the history Bosnia was always a border country between East and West, during the Ottoman period it was the border post towards Austrian empire, before that it was border between Eastern and Western Empire. This position made Bosnia quite a unique conglomerat of ckutures,traditions,religions. Other than that it didn't bring us too much good. When the war was over, a foreign journalist came to interview my professor of poetry, Marko Vesovic. Entering his appartment, the journalist noticed my professor's dog who was lying in a corner. 'What remarkable blue eyes he has,' the journalist said. 'Well, you see,' explained my professor, 'the dog used to eat the same food we ate during the war. Now he is blind. Dogs are ageing seven times faster than we do, so with us it is different. We still have to wait for the effects on us. I never witnessed a mortar shell exploding in front of the people in the market place or a sniper shooting someone in front of my high school. I was always a couple of seconds or minutes late, or I would pass by the market place just before the shell exploded and killed more than sixty people waiting to buy groceries, or I would be running in a dark street with broken glass falling on me. But I've seen people cleaning the streets after shelling, I've seen what was left of a young man after a thirty-kilo shell exploded near him, and I've also seen the face of woman who survived this unhurt. Lately, when I was in Jerusalem for the first time, I wanted to visit the Al-Aksa mosque. At the entrance I was stopped by an Israeli soldier, a native Russian, and an Arab guard of the mosque. 'You are not allowed to enter,' said the soldier. 'You are not Muslim.' 'But I am!' I insisted. They wouldn't believe me. In Italy, I told an acquaintance of mine that I was a Muslim. He was irritated. 'But then,' he said, 'you cannot be a European.' 'But I am!' I replied. The Turks have left us with an unsolved national question. Religion and culture have always been strongly intermingled in our country. When the Ottoman Empire conquered Bosnia in 1453, the strategy it used to establish its rule was Roman: Divide et impera. Religion was the vehicle. Favouring the Muslims helped the Turks run the country, but it divided the Bosnians. In the 19th century, during the era of Romanticism, when Central Europeans began to build up their ideas of nationhood based on concepts of cultural uniqueness, Bosnians developed their own cultural identities out of religious affiliations. But these cultural identities failed to develop into the idea of a Bosnian nation: Bosnian Catholics and Bosnian Orthodox were seduced by the ideas of a Great Serbia or a Great Croatia. Today Bosnia is a resort of moderate, autonomous European Islam. Actually most of the population are Christians: Orthodox and Catholics. The Arab countries were not too impressed by the Bosnian version of Islam and their help wasn't sufficient to help us defend ourselves against the former Yugoslav Army, one of the strongest armies in Europe. The body count in the recent war was almost all Bosnian Muslim, but for the first time in the last two hundred years we have a state of Bosnia and Herzegovina, a language that is recognized….We've never been closer to a nation. I'm afraid that the fact that Bosnians are white helped us a lot. Probably that's why it took only four years for NATO to intervene in Bosnia. Before the fall of Srebrenica, the UN safe haven zone, foreign involvement was on the level of bringing humanitarian aid, mostly only where the Serbian Army allowed, and counting the shells and bombs falling on Bosnian cities. Then after the fall of Srebrenica and the massacre of Bosnian Muslims that followed it, NATO bombed the Serbian positions and brought peace. The first shelling of their positions around Sarajevo came at night. I remember our windows, covered with humanitarian nylon sheeting with UN signs instead of glass, opening because of the detonations, this time on the Serbian side. My mother cooked a pie to celebrate it. Our lives during the war were reduced to the basics. Having a bath with five-litre canisters and then using the water for the toilet. Making meat pie without meat. We became experts at peeing in the dark. The  path to happiness was very short, and the learning curve was steep. Once we all adopted these vital skills, and even got used to our little limbo and for a moment stopped talking about peace, our politicians signed the peace agreement. We have a new anthem now. We also have a new flag. It shows a dark blue ground on which is placed a golden triangle, a row of golden stars on one side. The triangle is meant to represent Bosnia and the row of stars I guess imply the European Union. Today we have to stand in a queue to get a visa for every European country. The writer Ivo Andric, one of two Bosnian Nobel Prize winners, described Bosnia in one of his novels as a 'valley of darkness'. The valley is surely dark; it is dark with Bosnian blood, it is darkened by American ignorance and European impotence, it is dark because of the clouds above. Yet it is our valley (Photo by Ziyah Gafic/Exclusive by Getty Images)

  • Ziyah_Gafic_4_(c)ZiyahGafic

Author Archive

12 GODINA KAZNE ZA RATNOG SILOVATELJA

Saša Cvetković, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske, danas je proglašen krivim za silovanje dvije ženske osobe i dvostruko ubojstvo 1992. godine u Sasama, malom mjestu u blizini Srebrenice. Osim što je osuđen na 12 godina izdržavanja zatvorske kazne, Sud Bosne i Hercegovine ga je obvezao i na plaćanje naknade štete oštećenoj, preživjeloj silovanja, u iznosu od 15.000,00 KM, kao kompenzaciju za njeno fizičko i duševno stradanje. „Iznimno smo sretni zbog ovakvog ishoda prvostepenog postupka. Riječ je o ženi koja se već od samih godina rata do danas neumorno bori za istinu i pravdu. Njena snaga i odlučnost mogu biti inspiracija kako preživjelim tako i organizacijama koje im pružaju podršku“, izjavila je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica u TRIAL International – Ured u Bosni i Hercegovini. Cvetkoviću je na teret stavljeno silovanje dvije ženske osobe te ubojstvo dva civila. Jedna od dvije ženske osobe je bila i klijentica TRIAL International-a, koja je kao maloljetna djevojčica bila dovedena i  zarobljena u rudniku Sase, prisiljena na prinudni rad te joj je zaprijećeno strijeljanjem. Za to vrijeme, pretrpjela je višestruka silovanja i seksualna zlostavljanja od strane nekoliko lica, među kojima se nalazio i Cvetković. Ona je započela svoju borbu već 1993. godine sa prvom prijavom zločina, a TRIAL International joj se pridružio kroz stalnu pravnu podršku od 2013. godine. Nakon bezbrojnih razmjena dopisa i sastanaka sa nadležnim institucijama, kao i podnesene apelacije Ustavnom sudu BiH, u konačnici  je provedena istraga, te je došlo do hapšenja, podizanja optužnice i izricanja presude Cvetkoviću. Oštećena je uložila i imovinskopravni zahtjev koji je u konačnici dosuđen. Time je ovo postao trinaesti predmet pred sudovima u Bosni i Hercegovini u kojem je osuđeni obavezan da isplati naknadu štete osobi koja je preživjela ratno seksualno nasilje. TRIAL International neumorno radi na borbi protiv nekažnjivosti za zločine počinjene od 1992. do 1995. godine, te u posljednjih pet godina aktivno doprinosi uspostavljanju i razvoju prakse dosuđivanja naknade štete žrtvama u okviru krivičnog postupka. Današnja pobjedapredstavlja pozitivan poticaj da se nastave napori u privođenju pravdi odgovornih lica, pružanju pomoći žrtvama, i osiguranju naknade za strašne zločine koje su preživjele/i.

Pravna savjetnica TRIAL International-a u Ujedinjenim nacijama

Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL International-a, imenovana je za članicu Savjetodavnog odbora civilnog društva za sprječavanje seksualne eksploatacije i zlostavljanja. UN, predan radu na uključenju civilnog društva u borbu protiv seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, nedavno je osnovao Savjetodavni odbor sastavljen od pomno odabranih pojedinaca. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Guterres, 20. februara 2019. imenovao je sedam istaknutih stručnjaka u ovoj oblasti, uključujući i našu višu pravnu savjetnicu Adrijanu Hanušić Bećirović. „Sama pomisao da se još uvijek, danas, čine djela seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja od strane upravo onih službenika koji trebaju donijeti mir i zaštitu u zone sukoba, mi se čini potpuno neprihvatljivom“, kazala je Adrijana Hanušić Bećirović, „Moramo dati sve od sebe kako bismo spriječili svako ovakvo djelo i na odgovarajući način reagirati u slučajevima u kojima smo propustili da to učinimo. Radujem se davanju svog doprinosa postizanju ovog izuzetno važnog cilja na bilo koji mogući način.“ Jedna od funkcija Odbora jeste savjetovanje Generalnog sekretara o načinima jačanja preventivnih mjera i mehanizama odgovornosti u borbi protiv seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, kako od strane osoblja Ujedinjenih naroda, tako i od strane osoba koje djeluju u okviru mandata dodijeljenog od strane Vijeća sigurnosti.  

JOŠ JEDNA POBJEDA PROTIV NEKAŽNJIVOSTI ZA RATNO SEKSUALNO NASILJE

Bivši policajac Dragan Janjić je proglašen krivim za silovanje i osuđen na kaznu zatvora od 7 godina za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Optuženi se teretio za ratni zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja ženske osobe, te i za pomaganje u protivpravnom zatvaranju ostalih bošnjačkih civila. Činjenice se vežu za 1992. godinu za vrijeme širokog i sistematičnog napada vojske, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske u Općini Foča. Dragan Janjić je izveo žensku osobu, zajedno sa porodicom i odveo ih u prostorije Policijske stanice u Miljevini kod Foče. Nakon što ih je odvojio, nju je odveo pod prijetnjom u drugu prostoriju, gdje ju je silovao i seksualno zlostavljao. Pored dosuđene kazne zatvora, Sud Bosne i Hercegovine je naložio Janjiću da isplati i 15,000 KM oštećenoj kao kompenzaciju za njeno fizičko i duševno stradanje. TRIAL International koji pruža pravnu podršku preživjeloj od 2014. godine, pozdravlja ovu odluku. „Mi ćemo ostati predani cilju da vidimo svaki slučaj ratnog seksualnog nasilja kažnjenim. Ova presuda je dodatna potvrda da je naš rad protiv nekažnjivosti vrijedan borbe,“ izjavila je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL International. Dragan Janjić je šesti osuđeni za ratno seksualno nasilje (pored toga još jednom optuženom se trenutno sudi) zahvaljujući dugogodišnjim i ustrajnim naporima TRIAL International tima u Bosni i Hercegovini u borbi protiv nekažnjivosti za zločine počinjene u periodu od 1992. do 1995. godine. Pored toga, TRIAL International je od 2015. godine doprinio uspostavljanju prakse dosuđivanja kompenzacije žrtvama u okviru krivičnog postupka. Od tada, je u devet slučajeva dosuđen imovinskopravni zahtjev koji su postavile preživjele seksualnog nasilja u ratu. Današnja pobjeda ne znači da je borba protiv nekažnjivosti za ratne zločine završila. „TRIAL International ostaje posvećen svom radu na poboljšanju prava preživjelih seksulanog nasilja u ratu, uključujući i borbu protiv nekažnjivosti kao jedan od najznačajnijih aspekata,“ izjavila je Selma Korjenića, voditeljica TRIAL International programa u Bosni i Hercegovini. Također u 2016. godini, TRIAL International se uspješno izborio za amandman na državni Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći, a koji je omogućio pružanje iste od strane Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine u imovinsko-pravnim zahtjevima. Preživjela  u slučaju Janjić je prva koja je dobila ovu vrstu besplatne pravne pomoći.