BIH JOŠ UVIJEK NIJE ISPUNILA ZAHTJEVE ODLUKE UN KOMITETA PROTIV TORTURE
UN Komitet protiv torture je još 2019. godine donio odluku protiv Bosne i Hercegovine, zbog neispunjavanja obaveza prema preživjeloj ratnog seksualnog nasilja. Navedenom odlukom Komitet nalaže Bosni i Hercegovini da joj se isplati naknada štete, te u što kraćem roku osigura pružanje odgovarajuće i besplatne medicinske i psihološke podrške te javno službeno izvinjenje. U odluci se također navodi da BiH mora uspostaviti efektivni sistem reparacija za žrtve ratnih zločina, uključujući žrtve seksualnog nasilja. TRIAL International je i ove godine ukazao na ovaj problem povodom Međunarodnog dana podrške žrtvama torture te pozvao da se ova odluka sprovede u cijelosti.
„Pomaci po pitanju implementacije odluke su minimalni i daleko od zadovoljavajućih. Čitav proces je nepotrebno birokratiziran do mjere u kojoj nije vidljiv nikakav napredak skoro tri godine nakon usvajanja predmetne odluke. Sada je na potezu Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH kome smo se obratili pismom, tražeći da se za početak, kao minimum, bez daljeg odlaganja osigura isplata naknade štete gospođi A.“, istakla je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International.
Podsjećamo da je u aprilu 2021. napravljen prvi značajan korak u implementaciji odluke UN Komiteta protiv torture, kada je Vijeće ministara BiH zatražilo od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH da se u periodu od 90 dana pripremi plan provedbe. Radna grupa, čiji je zadatak bio da pripremi plan provedbe, niti jednom se nije sastala u punom sastavu, a niti jedna preporuka nije u potpunosti implementirana. TRIAL International je 07. juna 2022. godine, kao zastupnik preživjele, UN Komitet izvijestio o toku (ne)implementacije ove odluke. Briga o žrtvama ratne torture često je prepuštena organizacijama civilnog društva.
PREŽIVJELI RATNOG SEKSUALNOG NASILJA I DALJE NA MARGINI DRUŠTVA
Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u konfliktu ne smije biti obilježen samo deklarativnim izjavama podrške za preživjele. Gotovo tri decenije od završetka rata, krajnje je poražavajuće da BiH i dalje nije omogućila efikasan sistem reparacija za sve žrtve ratnog seksualnog nasilja. Potrebni su konkretni koraci ka unapređenju njihovih prava i i položaja kako od strane nadležnih vlasti, tako i od strane cjelokupnog društva.
„Protok vremena nije umanjio brojne psihološke, fizičke, ekonomske i društvene posljedice koje je ratno seksualno nasilje ostavilo po preživjele. Uz to, BiH i dalje nema adekvatan odgovor na potrebe preživjelih za reparacijama, te se mnoge od njih da osjećaju zapostavljeno i zaboravljeno”, kazala je Amina Hujdur, saradnica za komunikacije organizacije TRIAL International.
Stigma koju nameće društvo, posljedice nezaliječenih ratnih trauma, nedostatak informacija o tome kako da postupaju kroz pravni proces i pristupe pravima, nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć, činjenica da počinitelji zločina još uvijek uživaju slobodu te fragmentiran i kompleksan pravni okvir koji uređuje njihova prava samo su neke od prepreka koje odvraćaju preživjele od toga da govore o zločinima koje su pretrpjele, kao i da ih prijave ili traže podršku. Tome svjedoči i poražavajući podatak da na svakih 15 do 20 slučajeva ratnog seksualnog nasilja samo jedan slučaj bude prijavljen.
„Dok nisam shvatila da je to njihova sramota, a ne naša, nisam govorila o tome. Tada smo mi bile posramljene, ali kako je vrijeme prolazilo, počinioci su postali posramljeni. Trebalo je dosta vremena dok se nisam odlučila otići u Tužilaštvo BiH i pokrenuti postupak“, navela je preživjela ratnog seksualnog nasilja.
Mnogi/e od preživjelih nisu dozvolili i ne žele da ih se predstavlja kao žrtve obilježene tim zločinom.
“Mi smo preživjele. Stojimo hrabro, gordo i ponosno. Osobe koje su odlučile podijeliti svoju priču s drugima žele ohrabriti sve one koji nisu progovorili. Naša riječ ima težinu da se zlo ne bi ponovilo“, kazala je Midheta Kaloper, predstavnica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”.
POSLJEDNJA PRILIKA ZA ŽRTVE RATNIH ZLOČINA
Analiza o djelotvornosti zahtjeva za naknadu štete u krivičnom postupku danas predstavljena u Sarajevu
Odluka Suda Bosne i Hercegovine iz 2015. godine kojom su počinioci ratnog seksualnog nasilja obavezani da obeštete preživjelu žrtvu jedna je od prekretnica u bh. pravosuđu, istaknuto je na predstavljanju analize Procjena djelotvornosti zahtjeva za naknadu štete u krivičnom postupku, koju je objavio TRIAL International.
Kako se ističe u analizi, zahvaljujući radu ove organizacije, od donošenja odluke, u proteklih sedam godina doneseno je 16 presuda kojima su počinitelji obavezani da plate naknadu štete žrtvama ratnog seksualnog nasilja u krivičnom postupku, što nastavlja da ohrabruje mnoge preživjele da traže pravdu i naknadu štete.
Analiza također daje preporuke za sve relevantne pravosudne i druge aktere kako bi se osiguralo da BiH ostane posvećena postizanju pravde i reparacija za žrtve ratnih zločina, ali i širem procesu suočavanja s prošlošću.
„Suđenja za ratne zločine u BiH su procesi koji imaju potencijal da odgovore na dva zahtjeva koja su komplementarna: utvrditi krivicu i odgovornost za počinjeni zločin te dodijeliti naknadu nematerijalne štete žrtvama za pretrpljenu bol i traumu“, kazala je Lejla Gačanica, autorica ove analize tokom njenog predstavljanja danas u Sarajevu.
Danas, skoro tri decenije od kraja rata, mnoge žrtve vjeruju da im je ovo posljednja prilika, jer strahuju da neće doživjeti procesuiranje svojih počinilaca i da stoga neće imati priliku tražiti obeštećenje putem takvih postupaka.
„Svrha jeste da se ostvari i restorativna pravda, da se obeštete žrtve kroz naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove, strah i doživljenu traumu, uz osudu počinioca i kažnjavanje pojedinca. Smatram da je budućnost imovinskopravnih zahtjeva jasna, da se napredak ne može derogirati“, kazao je Ahmed Mešić, tužitelj Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Uprkos značajnom napretku tokom prethodnih godina, žrtve ratnih zločina i dalje se susreću sa brojnim preprekama u ostvarivanju prava na naknadu štete u krivičnom postupku. Da bi naknade u okviru krivičnih postupaka bile dosuđene, ali i uspješno isplaćene, tužilaštva, sudovi i pružatelji besplatne pravne pomoći kao i zastupnici žrtava se moraju zauzeti da se iskoriste sve raspoložive mjere. To podrazumijeva blagovremeno informisanje žrtava o ovoj mogućnosti, utvrđivanje imovnog stanja optuženih kao i osiguranje besplatne i adekvatne pravne pomoći.
„Uz multidisciplinarni pristup pravne i psihološke podrške, pomoću svega par koraka od strane svih aktera koji moraju poštovati međunarodne standarde i zastupati interese žrtava, možemo ostvariti zajednički cilj: poboljšanje statusa žrtava i unapređenje prava žrtava u BiH“, kazala je Berina Smajić, predstavnica Odjeljenja za podršku svjedocima Suda BiH.
Analiza je dostupna na ovom linku.
TRIAL International je nevladina organizacija koja se bori protiv nekažnjivosti počinitelja najtežih međunarodnih zločina i podržava žrtve u njihovoj borbi za pravdu. Organizacija pruža besplatnu pravnu pomoć, podnosi slučajeve, razvija kapacitete lokalnih aktera i zagovara poštivanje ljudskih prava. Organizacija je u Bosni i Hercegovini počela raditi 2007., a TRIAL International ured u BiH je službeno otvoren 2013. godine. Organizacija se bori protiv nekažnjivosti i promoviše tranzicijsku pravdu, čime nastoji unaprijediti prava žrtava ratnih zločina. Fokus rada je na najranjivijim skupinama, uključujući osobe koje su preživjele ratno seksualno nasilje, porodice nestalih osoba i bivše logoraše.
KONKURS ZA OTVORENU POZICIJU ASISTENTA/ICE ZA FINANSIJE I ADMINISTRACIJU U TRIAL INTERNATIONAL – UREDU U BIH
Ako želite postati dio TRIAL International tima u Bosni i Hercegovini i ako ispunjavate uslove navedene u oglasu prijavite se za poziciju Asistenta/ice za finansije i administraciju do 24. aprila 2022. godine.
Sve detaljne informacije o navedenoj poziciji i neophodnim kvalifikacijama pročitajte ovdje.
REPARACIJA ZA PREŽIVJELE RATNOG SEKSUALNOG NASILJA U BiH – DRŽAVA NA POTEZU
Studija “Zajedno dižemo glas” predstavljena danas u Sarajevu
Preživjele žrtve ratnog seksualnog nasilja nemaju jednaka prava u bh. entitetima i Brčko Distriktu po pitanjima primarne zdravstvene zaštite, prava na ostvarivanje naknade štete u sudskim procesima, a djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja i dalje nisu priznata kao posebna kategorija. Preživjele žrtve se svakodnevno susreću sa preprekama u ostvarivanju svojih prava zbog odsustva jedinstvenog zakonskog okvira koji bi jasno definisao jednaka prava za sve. Nevladina organizacija TRIAL International, u saradnji sa U.G. Vive žene iz Tuzle, provela je istraživanje o mogućnostima ostvarivanja reparacija za preživjele žrtve seksualnog nasilja na području Bosne i Hercegovine, koje je predstavljeno danas u Sarajevu.
”Studija ne predstavlja samo detaljnu analizu postojećih pravnih propisa nego i, najvažnije, obuhvata trenutne stvarne potrebe preživjelih žrtava ratnog seksualnog nasilja. Ona ukazuje na brojne probleme žrtava, poput nejednakog obima prava ovisno o njihovom prebivalištu i u odnosu na druge kategorije žrtava ratnih zločina, sveprisutne društvene stigme ali i njihove nemogućnosti da ostvare naknadu pretrpljene štete putem sudskih postupaka.“, izjavila je Ajna Mahmić, pravna savjetnica organizacije TRIAL International i jedna od autorica studije. Traume izazvane ratnim seksualnim nasiljem se teže prevazilaze zbog izražene društvene stigme te nepostojanja adekvatne podrške sistema državnih institucija.
Nedostatak podrške dovodi do dodatnog straha preživjelih žrtava što uveliko utiče na proces integracije u društvo. “Skoro 30 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, žrtve seksualnog nasilja i dalje ostaju na marginama društva, i u tišini trpe ozbiljne posljedice psihičkih trauma. Razlog tome je odsustvo interesovanja bh. vlasti da ozbiljno pristupi sistematskom rješavanju ovog pitanja“, dodao je Elmir Ibralić, psiholog-psihoterapeut U.G. VIVA žene iz Tuzle.
„Bosna i Hercegovina treba što prije reagovati i uspostaviti efikasan i sveobuhvatan okvir reparacija koji će osigurati jednak nivo zaštite prava, jednake beneficije i jednake kriterije za pristup pravima svim žrtvama seksualnog nasilja u ratu, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.“, jedan je od zaključaka Studije.
Studija je dio globalnog istraživanja koje koordinira i provodi u više od 20 zemalja diljem svijeta Globalni fond za preživjele (Global Survivors Fund). Predmet istraživanja ove globalne studije je razmjer zločina seksualnog nasilja u svijetu i prepreke s kojima se preživjeli/e susreću prilikom nastojanja da ostvare pravo na reparacije, a konačni cilj je pružanje konkretnih preporuka kako bi reparacije bile pravilno osmišljene i dostupne preživjelima.
Studija dostupna na bosanskom jeziku i engleskom jeziku.
KAKO DA ŽRTVE RATNIH ZLOČINA OSTVARE PRAVO NA NAKNADU ŠTETE U KRIVIČNOM POSTUPKU
Vodič za ostvarivanje naknade štete u krivičnom postupku dostupan je na ovom linku. U ovoj brošuri žrtve ratnih zločina ili drugih krivičnih djela mogu pronaći sve pojedinosti o tome kako tražiti naknadu štete u okviru krivičnog postupka. Vodič daje odgovore kako oštećeni mogu ostvariti besplatnu pravnu pomoć i kako se mogu uključiti u krivični postupak radi naknade štete.
Imovinskopravni zahtjev mogu podnijeti sve žrtve krivičnih djela, uključujući i zaštićene svjedoke bez ugrožavanja njihove sigurnosti i otkrivanja identiteta, čime traže naknadu prouzrokovane nematerijalne ili materijalne štete. “Vodič upućuje oštećene žrtve u njihova prava i odgovara na najčešća pitanja o imovinskopravnom zahtjevu, ali daje i informacije o besplatnoj pravnoj pomoći i psihološkoj podršci koja im je dostupna”, istakla je Amila Husić, pravna savjetnica TRIAL International-a.
Iz TRIAL International-a ističu da su žrtve ratnih zločina generalno nedovoljno upoznate sa mogućnostima za ostvarivanje određenih vidova reparacija za zločine koje su pretrpjele kao i sa međunarodnim odlukama čija implementacija bi doprinijela unapređenju njihovog položaja i prava. UN Komitet protiv torture je 2019. godine donio Odluku kojom je ukazao da Bosna i Hercegovina nije omogućila žrtvi ratnog seksualnog nasilja efektivno i provodivo pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i što potpuniju rehabilitaciju. Navedenom Odlukom Komitet preporučuje Bosni i Hercegovini da se preživjeloj isplati naknada štete, te u što kraćem roku osigura pružanje odgovarajuće besplatne medicinske i psihološke pomoći i javno službeno izvinjenje. Sve najznačajnije pojedinosti Odluke UN Komiteta protiv torture, a čiji su zaključci značajni za sve žrtve, možete pronaći na ovom linku.
Ove brošure su izrađene u sklopu projekta Abandoned no More: Support to the implementation of UN CAT Decision in Bosnia and Herzegovina koji provodi TRIAL International a podržava Vlada Ujedinjenog Kraljevstva.
BORBA ZA PRAVDU NE POZNAJE GRANICE: 29 GODINA NAKON ŠTO SU RATNI ZLOČINI POČINJENI U FOČI, OSUMNJIČENI UHAPŠEN I OPTUŽEN U CRNOJ GORI
Slobodan Ćurčić, osumnjičen da je u Foči 1992. godine ubio dva civila bošnjačke nacionalnosti, silovao jednu osobu te učestvovao u silovanju i seksualnom zlostavljanju bošnjačkih žena i djevojaka zajedno sa drugim osobama, uhapšen je i optužen za ova krivična djela u Crnoj Gori. Slučaj predstavlja važnu prekretnicu jer je ovo jedan od prvih predmeta ratnih zločina prenesenih iz BiH u Crnu Goru, što pokazuje da borba za pravdu ne poznaje granice.
TRIAL International je od samog početka pružao pravnu podršku preživjeloj ratnog seksualnog nasilja, na dugom putu borbe protiv nekažnjivosti, uključujući komunikaciju sa Tužilaštvom BiH koje je vodilo istragu u njenom predmetu. Optužnica je podignuta 2018. godine. Kako se osumnjičeni nije nalazio u BiH, izdata je Interpolova „crvena potjernica“ za njegovo hapšenje, te je konačno uhapšen u Crnoj Gori, nakon čega je optužnicu potvrdio Viši sud u Podgorici u decembru 2021. godine. TRIAL International također sarađuje sa Human Rights Action, nevladinom organizacijom koja se bori protiv nekažnjivosti u Crnoj Gori, kako bi preživjeloj obezbijedili pravnog zastupnika u krivičnom postupku.
“Pravda mora biti zadovoljena, bez obzira na vrijeme koje je proteklo od kada je zločin počinjen. Saradnja tužilaštava na Balkanu je ključna za procesuiranje većeg broja počinilaca ratnih zločina počinjenih u BiH, budući da su se mnogi od njih odselili u susjedne zemlje u pokušaju da izbjegnu pravdu”, izjavila je je Ajna Mahmić, pravna savjetnica u TRIAL International-u.
Prema dostupnim podacima, do kraja 2020. godine, u oko 40% neriješenih predmeta pred bh. sudovima, optuženi se ne nalaze u zemlji. U Izvještaju Evropske komisije o Bosni i Hercegovini iz 2021. godine navodi se da je saradnja pravosuđa na Balkanu kada je riječ o procesuiranju predmeta ratnih zločina i dalje neefikasna, iako postoje bilateralni protokoli o saradnji koji se odnose na ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid između Tužilaštva BiH i njegovih pandana u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
U Izvještaju se navodi: „ Pošto imaju više državljanstava, ove osobe navodno borave u susjednim zemljama. To im omogućava da izbjegnu pravdu koristeći zabranu u zemljama regiona da izručuju svoje državljane za krivična djela genocida, zločina protiv i ratnih zločina ”.
TRIAL international se nada da će ovaj primjer uspješne saradnje između pravosudnih organa BiH i Crne Gore, uz podršku posvećenih nevladinih organizacija, doprinijeti borbi protiv nekažnjivosti.
Prekidanje kruga interpretacije prošlosti: zabrana veličanja osuđenih ratnih zločinaca
Tokom 25 poslijeratnih godina problem interpretacije umjesto činjeničnog progovaranja o prošlosti bio je jedan od ključnih problema u suočavanju s prošlošću i poticanju povjerenja. Da bi se društvo suočilo sa zločinima počinjenim u njegovo ime, potrebno je utvrditi odgovornost i činjenice (krivična suđenja), te na osnovu te forenzičke istine pristupiti razumijevanju, pravdi i pomirenju. Uprkos postojanju sudski utvrđenih činjenica, u Bosni i Hercegovini uspješno se promovira i održava mitološki narativ o ratu, kojem je cilj održavanje etničkih grupa razdvojenim, bez vizije i vjere u zajedničku budućnost.
Ovo održavanje interpretativne „istine“ o ratu u BiH uspostavlja se i održava na nekoliko načina: negiranjem, osporavanjem ili opravdavanjem ratnih zločina, revizionizmom (h)istorijskih događaja te ništa manje važnim – veličanjem osuđenih ratnih zločinaca. Veličanje se očituje kroz različite forme: nazivanjem javnih prostora (ulica, javnih ustanova) prema osuđenim ratnim zločincima, isticanjem fotografija ratnih zločinaca na javnim skupovima, dodjelom odlikovanja osuđenim ratnim zločincima, održavanjem memorijala te podizanjem spomenika kojima se veličaju ratni zločinci, oslikavanjem murala s likom osuđenih ratnih zločinaca u podijeljenim sredinama, osnivanjem i djelovanjem udruženja i organizacija od ratnih zločinaca ili u vidu podrške ratnim zločincima i promoviranja zločinačke ideologije. Svi ovi pojavni oblici veličanja osuđenih ratnih zločinaca nisu ništa drugo do osporavanje odgovornosti pojedinaca za počinjene ratne zločine te ujedno osporavanje stradanja žrtava i njihove patnje. Podvođenje individualne odgovornosti pod kolektivnu memoriju etničke grupe nije ništa drugo do kreiranje novih mitova o prošlosti, koja se uspješno kroz javni prostor utiskuje u sjećanje novih generacija. Dovoljno puta ponovljena iskrivljena slika prošlosti postaje ništa drugo do etnički ispravna – istina. Upravo u tom procesu i njegovoj posljedici leži opasnost za stabilni mir i osporava se mogućnost za suočavanja s prošlošću. Ilustracija ovoga može se vidjeti na primjeru murala Ratku Mladiću u Beogradu: grčevita odbrana fizičkog upisivanja slave osuđenom ratnom zločincu nadišla je zahtjeve i pokušaje brisanja istog kao civilizacijske sramote. Mural je naslikan krajem jula ove godine, nakon što je sud u Hagu 8. juna Ratku Mladiću potvrdio doživotni zatvor. Ovo je očit primjer interpretativnih tumačenja prošlosti iza kojih – čak i ako ih nije sama oslikala – stoji država s policijskom zaštitom muralu, zvaničnici koji polažu cvijeće ispred njega te represija usmjerena prema svakom drugačijem sjećanju. Cijela borba za mural je izronila tenzije, podgrijavanja mržnje i jasan nedostatak političke odgovornosti za suočavanje s prošlošću.
Nakon neuspješnih pokušaja usvajanja zakona u parlamentarnim procedurama, a koji bi zabranili negiranje, osporavanje i veličanje presuđenih ratnih zločina, Odlukom Visokog predstavnika donosi se Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u kojem se reguliše ova materija. Dok se zabrana odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenih pravomoćnim presudama primjenjuje samo ukoliko je počinjena na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine, dotle je formulacija koja se odnosi na veličanje manje kompleksna za primjenu. Naime, Krivični zakon propisuje kao krivično djelo dodjelu priznanja, nagrade, spomenice, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili ukoliko se registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča osoba osuđena pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Dakle, ovdje nema uslova da radnja veličanja treba potaknuti na nasilje ili mržnju da bi predstavljala krivično djelo – već su ove radnje same po sebi krivično djelo. To znači da je krivično djelo, primjera radi, oslikani mural Ratku Mladiću u Banjoj Luci (10. 12. 2021), osuđenom za genocid i ratne zločine pred Haškim tribunalom. Uz iscrtani Mladićev lik ispisana je poruka “Ujedinjenje je počelo i to se više ne može zaustaviti” – kao ilustracija korištenja prošlosti za mobiliziranje mržnje i podgrijavanja konflikta u trenutnoj kompleksnoj političkoj situaciji.
Krivično djelo veličanja osuđenih za ratni zločin je i isticanje transparenta podrške i fotografije osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka na nogometnim utakmicama u Širokom Brijegu i Mostaru (novembar 2021). Ipak, oba nogometna kluba kažnjena su zbog toga što su navijači veličali osuđenog ratnog zločinca – Disciplinska komisija Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine odlučila je da tribine stadiona obaju klubova budu zatvorene za naredna tri meča, a uz to će morati platiti i novčanu kaznu.
U novembru 2021. godine tri grafita posvećena Ratku Mladiću iscrtana su i dosta brzo prekrečena u Prijedoru. Prema navodima policije sva tri grafita su prekrečili mještani.
Institucionalna i ona manje formalna reakcija na ova krivična djela čini se da se razvija nakon normiranja ovog djela u Krivičnom zakonu BiH. Praksa uklanjanja veličanja osuđenih ratnih zločinaca tako može biti istinski dobar primjer. Ipak, ostaje pitanje: šta raditi sa oznakama, simbolima, muralima koji su postavljeni prije donošenja izmjena Krivičnog zakona? Ove odredbe ne mogu se primijeniti retroaktivno (primjenjuju se od objave), no nazivi ulica, murali, grafiti i dalje u javnom prostoru veličaju ratne zločince i ideologije koje oni predstavljaju. Naprimjer, u Kalinoviku, Nevesinju, Gradišci i Gacku murali posvećeni ratnim zločincima i dalje nisu uklonjeni. Vlasti u tim lokalnim zajednicama ističu ili kako nisu nadležni za taj posao ili da čekaju uputu s višeg nivoa vlasti. Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko pozvao je sve lokalne vlasti da uklone iz javnog prostora murale i druge sadržaje kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci nakon što je nametnuo izmjene zakona kojima je to zabranjeno. Situacija je pak – nepromijenjena.
Tužilaštvo BiH ima nadležnost za primjenu odredbe Krivičnog zakona o zabrani veličanja osuđenih ratnih zločinaca, no izmjene simbola i naziva ulica jesu u nadležnosti općina i gradova (odnosno određenih institucija na ovim nivoima – skupština ili vijeća). Za uklanjanje naziva ulica i trgova koji nose imena osuđenih ratnih zločinaca dovoljna je opredijeljenost lokalnih vlasti. Donošenje novih naziva ili postavljanje simbola koji veličaju osuđene ratne zločince bi svakako bilo krivično djelo. Dakle, stvarno pitanje je zašto lokalne zajednice ne uklanjaju ovakve nazive ulica/ustanova, murale, simbole…?
Izmjene Krivičnog zakona su osnova za suzbijanje destruktivnih praksi negiranja ili veličanja ratnih zločina i ratnih zločinaca, no ujedno su potencijal da se probudi angažman i pozitivne akcije svih aktera za eliminiranje dosada produciranih negativnih praksi. Propustiti ovaj momentum za drugačiji pristup prošlosti i otvaranje prostora empatije i razumijevanja za sve one koji ponovo dijele isti životni prostor bilo bi zamrzavanje stečenih pozicija – pozicija isključivih etnonacionalističkih narativa u kojima nema mjesta za žrtve i preživjele. Koliko je pozitivno bilo smanjenje praksi negiranja ili veličanja toliko je važno potaknuti i brisanje iz javnog prostora onoga što je i dalje uvredljivo, iskrivljeno i vrlo politički instruisano u bilo kojem dijelu BiH.
Priznavanje ratnih zločina te prestanak njihovog negiranja i veličanja od važnosti je za izgradnju društva na moralnim, etičkim, demokratskim i pravnim principima. Društvo koje se ne ogradi od zločina, koje jasno ne osuđuje zločine, ne može napredovati i pružiti sigurnost i perspektive za bolju budućnost svojim građanima/kama. Nužno je procesuirati krivična djela veličanja ratnih zločina, no i djelovati u lokalnim zajednicama gdje se izmjene o nazivima ulica, javnih institucija, spomenicima i drugim oblicima memorijalizacije u javnom prostoru mogu donositi. Insistiranje na upotrebi utvrđenih činjenica u javnom prostoru, posebno u lokalnim zajednicama, mora postati prioritet.
U trenutku pisanja ove analize, suprotno pozitivnim promjenama zabilježenim nakon Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u smislu smanjenja prakse negiranja, osporavanja, veličanja ratnih zločina i zločinaca, predmetni zakon postao je sredstvo političke ucjene i pritisaka. Novoizabrani visoki predstavnik Christian Schmidt izrazio je spremnost da ukine postojeći zakon kada na snagu stupi novi
zakon usklađen s evropskim i međunarodnim standardima koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Razumijevajući potrebu da ova vrsta zakona bude usvojena u redovnim procedurama države i dođe kao saglasnost i opredijeljenost volja iznutra, potrebno je istaknuti i opasnost vraćanja u ruke vladajućih političara ove oblasti – odnosno onih koji su godinama unazad onemogućavali usvajanje ovakvog zakona, istovremeno negirajući i veličajući ratne zločine i zločince. Zakon, ako bi se potencijalno vratio unutar institucija na usvajanje, mora da sadrži iste elemente koje sadrži trenutno i mora biti usklađen s evropskim i međunarodnim standardima. Ovo moraju biti kriteriji koji će biti ispunjeni.
Ova analiza nastala je u saradnji pravne ekspertice Lejle Gačanice s organizacijama forumZFD i TRIAL International.
KONKURS ZA OTVORENU POZICIJU PRAVNOG/E SAVJETNIKA/CE U TRIAL INTERNATIONAL – UREDU U BIH
Pročitajte sve detalje o navedenoj poziciji na linku.
Zakonska zabrana negiranja presuđenih ratnih zločina tiče se svih žrtava rata
Dopune Krivičnog zakona trebaju pročistiti bh.javni prostor od interpretativnog tereta o prošlosti
Ured Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini je dana 23.7.2021. godine objavio Odluku kojom se nameće Zakon o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Tačnije, vrše se dopune člana 145a, na način da se normira zabrana javnog odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdavanja te veličanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina. Ova Odluka je uslijedila nakon brojnih neuspješnih pokušaja da se zakonske odredbe ili zakon o ovoj materiji usvoje redovnim putem kroz procedure u državnim institucijama (dosada su bila pokrenuta četiri prijedloga, dva za zaseban zakon o zabrani te dva o dopunama Krivičnog zakona BiH). Odluka je uslijedila i nakon brojnih bezuspješnih poziva, upozorenja i inicijativa međunarodne zajednice, Visokog predstavnika, civilnog sektora, te udruženja žrtava o nedopustivosti prakse negiranja počinjenih ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca. Nove odredbe Krivičnog zakona su etnički neutralne i vrijede potpuno isto za osporavanje svih pravomoćnim presudama utvrđenih zločina i veličanje osuđenih zločinaca.
Od stupanja na snagu ovih dopuna Krivičnog zakona BiH (28.7.2021.godine), na teritoriji cijele države više nije dozvoljeno osporavati, opravdavati, ili umanjivati bilo koji pravomoćnom presudom utvrđeni ratni zločin ukoliko bi to moglo potaknuti na nasilje ili mržnju protiv bilo koje etničke ili nacionalne grupe ili pojedinca iz tih grupa. To znači da nije dozvoljeno opravdavati niti poricati presudama utvrđene činjenice o ratnim zločinima nad Bošnjacima, Hrvatima, Srbima niti pripadnicima bilo koje druge etničke grupe, bez obzira ko ih je počinio. Čini se krivično djelo, ukoliko je ovo ponašanje usmjereno protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju. Nasilje ili mržnju, iznesene na način da bi ih mogli potaknuti, između ostalog, čine:
Osporavanje da je u Srebrenici počinjen genocid
Tvrdnja da se u Uzdolu nije desio ratni zločin nad civilima
Opravdanje zločina počinjenih u Grabovici
Umanjivanje ili slavljenje udruženog zločinačkog poduhvata protjerivanja i ubijanja unutar tzv. Herceg Bosne
Poricanje da su u Prijedoru počinjeni zločini protiv čovječnosti uključujući ubistva
Negiranje ratnih zločina u mjestu Zovik uključujući nezakonito zatvaranje
Relativiziranje ratnih zločina protiv civila na Kazanima.
Bitno je uvidjeti važnost dopuna Krivičnog zakona u tome što iako su ratni zločini počinjeni u BiH imali etničku, religijsku odrednicu; iako su ideologije koje su dovele do rata i nastavljene od strane političkih elita također zasnovane na etničkoj, nacionalnoj, religijskoj jednostranosti i isključivosti; te zbog etnocentričnih interpretacija prošlosti ukorijenjenih u veličanju zločinaca i negiranju odgovornosti pripadnika vlastite grupe odnos prema prošlosti mora biti zasnovan na činjenicama. Javni prostor, uključujući politički, medijski diskurs, obrazovni sistem, u BiH je bio ispunjen negiranjem sudski utvrđenih činjenica, namećući kao istinu iskrivljene etničke herojske i viktimološke narative, koji su daleko od činjenica i prava. Ovo stanje smišljenog održavanja ‘zamrznutog konflikta’, u kojem se i dalje opravdavaju i negiraju zločini, je značajno onemogućavalo oporavak post-konfliktne države, pomirenje i užasavajuće je produžavalo efekte rata na žrtve osporavajući njihova stradanja i patnju. Neprihvatljivost ovog stanja je sada uređeno kao krivična odgovornost svakog onog koji javno odobrava, poriče, grubo umanjuje ili pokuša opravdavati bilo koji ratni zločin, zločin protiv čovječnosti te (nikako se ograničavajući samo na) zločin genocida.
Dopune Krivičnog zakona BiH, potrebno je naglasiti, obuhvataju radnje negiranja, javnog odobravanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdavanja, široko postavljenih zločina – zločina genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti. Kako je u ranijim analizama ForumZFD-a i TRIAL International-a naglašavano – ove zabrane se moraju utvrditi u odnosu na presuđene zločine, što ove odredbe i predviđaju. Zločini koje je zabranjeno negirati ili opravdavati se odnose na zločine utvrđene pravomoćnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini. Slijedeći model iz Okvirne odluke Vijeća EU 2008/913/PUP o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije krivičnopravnim sredstvima, nisu sva javna odobravanja, poricanja, gruba umanjivanja ili pokušaji opravdavanja ovih zločina kažnjivi, već samo one radnje koje bi mogle potaknuti na nasilje ili mržnju. Posebna odgovornost je propisana za dužnosnike, odgovorne osobe ili zaposlenike u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se financira putem javnog proračuna, utvrđujući strožu kaznu za činjenje krivičnog djela poricanja, umanjivanja, opravdavanja (kazna zatvora od minimalno 3 godine).
Je li BiH dobila novu šansu za katarzu?
Visoki predstavnik je u svojoj Odluci i dopunama Krivičnog zakona prepoznao i normirao kao krivično djelo još jednu izrazito prisutnu štetnu praksu: veličanje osoba osuđenih pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. U BiH je veličanje ratnih zločinaca poprimilo razmjere nacionalnog/etničkog herojstva, uvriježilo se u obrazovnim sistemima i oživjelo u javnim prostorima. Osuđeni počinioci različitih ratnih zločina, različitih etničkih pripadnosti, godinama su dobijali svoje ulice, isticani su njihovi likovi, dodjeljivana im odlikovanja, finansirana udruženja i događaji pod njihovim imenima. Svaka od ovih praksi je sada zabranjena sama po sebi, odnosno krivičnu odgovornost povlači svako veličanje osuđenih ratnih zločinaca, bez dodatnog uslova da bi mogli potaknuti na nasilje ili mržnju.
Odgovornost za počinjene zločine je individualna kao i odgovornost za njihovo osporavanje ili opravdavanje, te je u tom smislu i svaki pokušaj predstavljanja ovih zakonskih odredbi kao anti-nacionalnih, anti-etničkih, usmjerenih protiv cijele etničke grupe kao takav pogrešan i puka politička manipulacija. Suprotno brojnim medijskim izvještajima i politički obojenim istupima, zakonske odredbe neće kažnjavati Srbe, već one pojedince koji osporavaju, umanjuju, opravdavaju zločine koji su utvrđeni pravomoćnim presudama. Zakonske odredbe nadalje neće ‘štititi’ Bošnjake, već sve one osobe koje su žrtve ovih zločina. Ovakva pravna regulacija i njena primjena u praksi će obezbijediti razvoj vladavine prava, poštivanja pravosudnog sistema, omogućiti dijalog. Ovo je period u BiH kada se mora razumjeti da odgovornost i krivica nisu kolektivne, te da je ova Odluka važan iskorak u kreiranju uslova za toliko potrebnu katarzu.
Ova analiza želi vratiti fokus novih odredbi Krivičnog zakona u perspektivu onih kojima su posvećene. Ovo nisu zakonske odredbe protiv nekoga – ovo su zakonske odredbe za svakog građanina i građanku BiH. Osporavanje, opravdavanje i veličanje sasvim sigurno negativno utiče na izgradnju mira u ovoj državi. Ono, međutim, u krajnjem ishodu osporava, opravdava i veliča sva ubijanja, zatvaranja, silovanja, uništavanja, protjerivanja, koja nisu pogađala samo etničke grupe kao apstraktne i daleke zajednice, već su pogađala stvarne osobe, njihove porodice i njihove potomke. To je stvarni efekat koji u svakoj lokalnoj zajednici obnavlja rat, strah, podjele i traume. Ovim odredbama se zahtijeva korištenje činjenica, koje utvrđuju obime i vrstu zločina, kao osnovni korak u procesu suočavanja sa prošlošću. Prihvatiti da su zločini počinjeni, prihvatiti pojedinačnu odgovornost koja je utvrđena, osloboditi nacije i etničke grupe odgovornosti, te priznati stradanja i patnju žrtvama i preživjelim, kojih ima na svim etničkim stranama. Dosada, to nije bila praksa. Dopune Krivičnog zakona trebaju pročistiti bh.javni prostor od interpretativnog tereta o prošlosti i pružiti novu priliku svim pojedincima i grupama za prevladavanje teške prošlosti.
Svrha dopuna Krivičnog zakona ne mora nužno biti ispunjena pokretanjem i vođenjem krivičnih postupaka. Ako zakonske odredbe spriječe činjenje krivičnih djela javnog veličanja, odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdavanja zločina genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratnog zločina, treba ih smatrati uspješnim. Ukoliko se pak počini neko od ovih krivičnih djela, nadležna institucija sada ima pravni osnov i odgovornost za procesuiranje i uspostavljanje sudske prakse. Dodajmo i perspektivistički pogled na dopune Krivičnog zakona BIH: svaki zločin utvrđen i svaka osoba osuđena pravomoćnim presudama u budućnosti (imajući u vidu da suđenja za ratne zločine još uvijek traju) neće biti slavljen/a niti osporavan/a. To je novi, veliki korak u dosadašnjem post-konfliktnom životu BiH. Razumijevajući da primjena može biti izazovna, ipak ove zakonske novine istinski trebaju biti iskorištene za napredak. Stoga je važno perspektivu pomjeriti ka onome što mogu i trebaju proizvesti umjesto neproduktivnih i neosnovanih političkih opstrukcija. Potrebno je ovdje podsjetiti da prakse negiranja i veličanja ratnih zločina i zločinaca nikada nisu bile dobar niti prihvatljiv put za BiH i sve njene stanovnike/ce, bez obzira na to da li su postojale zakonske odredbe koji ove prakse zabranjuju.
Ovu analizu je nastala u saradnji pravne eksperice Lejle Gačanice sa organizacijama forumZFD i TRIAL International.