{"id":881,"date":"2020-11-21T09:00:00","date_gmt":"2020-11-21T07:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/trial.ba\/?p=881"},"modified":"2020-11-19T14:21:59","modified_gmt":"2020-11-19T12:21:59","slug":"izmedu-izgradnje-mira-i-drzave-25-godina-dejtonskog-mirovnog-sporazuma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/trial.ba\/?p=881","title":{"rendered":"Izme\u0111u izgradnje mira i dr\u017eave: 25 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Op\u0161ti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini<\/em>, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum, potpisan je 21. novembra 1995. godine. U vremenu kada je bjesnio rat u zemlji u kojoj su po\u010dinjeni stravi\u010dni zlo\u010dini \u2013 genocid, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, silovanja, masovna pogubljenja, mu\u010denja, uspostavljanja logora i drugih mjesta zato\u010denja \u2013 cijeli spektar svih mogu\u0107ih ratnih zlo\u010dina i zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti, prekid rata je bilo prvo \u0161to se spomene vezano za bosanskohercegova\u010dki mirovni sporazum. Isto je i 25 godina poslije, ali sada imamo iskustvo \u017eivota u dejtonskom miru.<\/p>\n\n\n\n

Osim \u0161to je zaustavio rat, Dejtonski mirovni sporazum je uspostavio dr\u017eavu, komplikovanu i skupu, a postkonfliktni period je pokazao koliko su dejtonski principi \u2013 u potrazi za kompromisnim mirom \u2013 uslo\u017eili i uticali na suo\u010davanje s nedavnom te\u0161kom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Zapo\u010deti procesi dru\u0161tvene, ekonomske i politi\u010dke tranzicije jo\u0161 uvijek traju, a paralelno su izgra\u0111eni i osna\u017eeni etni\u010dki kolektiviteti koji dr\u017ee klju\u010deve izgradnje mira i evropske budu\u0107nosti. Nerijetko \u010dujemo da je na\u0161 mirovni sporazum zapravo zamrznuo konflikt. Ustav, sadr\u017ean u Aneksu 4, marginalizirao je gra\u0111anina\/gra\u0111anku, a utemeljio etni\u010dke kolektivitete kao nosioce prava. Tokom proteklih 25 godina nau\u010dili smo da je jako te\u0161ko, skoro nemogu\u0107e provesti institucionalno konstruktivno suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u bazirano na utvr\u0111enim sudskim \u010dinjenicama, uspostaviti mir i vladavinu demokratije s istim akterima, istim politikama, istim ideologijama, istim podjelama koje su bile okosnica rata, a koje sada dolaze upakovane u ustavnu kategoriju \u2018konstitutivnosti\u2019, \u2018vitalnog nacionalnog interesa\u2019, \u2018pariteta\u2019. Insistiranje na va\u017enosti etni\u010dke politike i nacionalnih stranaka nije rezultat samo dr\u017eavne strukture, ve\u0107 i posljedica rata i ratnih ideologija. Munjeviti uspon etni\u010dkog identiteta iscrtao je granice na svim stranama, etabliraju\u0107i nove prostore u kojima su gra\u0111ani\/gra\u0111anke tek individualna kategorija, a \u017ertve i pre\u017eivjeli iz rata zaboravljeni, neva\u017eni i potisnuti, va\u017eni tek u vrijeme izbornih kampanja. Izgradnja dr\u017eave i entiteta tako postaje mainstream<\/em> tema politi\u010dkog diskursa, a ratna pro\u0161lost se od politi\u010dkog diskursa koristi za revizionizam, manipulaciju i konstrukciju paralelnih sje\u0107anja. Posljedice rata na stanovni\u0161tvo postaju tek neugodna popratna \u010dinjenica, alternativni diskurs civilnog sektora.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja mira u Bosni i Hercegovini smje\u0161tena je izme\u0111u tranzicijske pravde i dejtonskih principa. Dugi niz godina rad unutar tranzicijske pravde je prevashodno bio usmjeren na pravosudni odgovor na zlo\u010dine po\u010dinjene tokom rata. Krivi\u010dno procesuiranje ratnih zlo\u010dinaca predstavlja utvr\u0111ivanja odgovornosti i utvr\u0111ivanja \u010dinjenica o po\u010dinjenim ratnim zlo\u010dinima, uklju\u010duju\u0107i priznavanje patnje \u017ertava i njihovih porodica. Ovi procesi su trebali dovesti do suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u i potaknuti izgradnju mira. Iako su se dogodili neki pozitivni pomaci, napredak je spor, a prema trenutnoj stopi procesuiranja postoji bojazan da na\u0161e pravosudne institucije ne\u0107e uspjeti ispo\u0161tovati rok za okon\u010danje svih ratnih slu\u010dajeva do 2023. godine. Za umorne i zaboravljene \u017ertve ovo uskra\u0107ivanje pravde pove\u0107ava patnju i na\u017ealost mnoge je ne\u0107e ni do\u010dekati. Rijetko postoji razumijevanje za produ\u017eene posljedice rata: one ne zavr\u0161avaju okon\u010danjem ratnog sukoba, a polo\u017eaj \u017ertava je u ovoj zemlji izrazito degradiraju\u0107i. \u017drtve rata su tako u dvostruko nepovoljnom polo\u017eaju \u2013 primarno zbog pretrpljene \u0161tete, a potom i zbog nemogu\u0107nosti ostvarenja vlastitih prava.<\/p>\n\n\n\n

Komitet Ujedinjenih nacija protiv torture u 2019. godini je, po predstavci \u017ertve, donio odluku prema kojoj Bosna i Hercegovina treba da isplati od\u0161tetu i osigura javno izvinjenje pre\u017eivjeloj \u017ertvi ratnog seksualnog nasilja, te omogu\u0107i potpunu rehabilitaciju. Komitet Ujedinjenih nacija za eliminaciju diskriminacije \u017eena je 2020. godine donio prvu odluku protiv Bosne i Hercegovine, potvr\u0111uju\u0107i da je rodno zasnovano nasilje nad \u017eenama oblik diskriminacije i torture. Ovo je prva odluka koja imenuje Bosnu i Hercegovinu odgovornom, kao i prva koja priznaje patnju pre\u017eivjelih seksualnog nasilja. Ujedno, ovo, ali i drugi pomaci ka izgradnji mira mahom su rezultat predanosti organizacija civilnog dru\u0161tva, aktivista za ljudska prava i pojedinaca koji svojim aktivizmom \u017eele normalizirati odnose izme\u0111u pojedinaca i zajednica. Umjesto da se institucije staraju o pravima ovih ranjivih kategorija, \u017ertvama je silom prilika jedino ostalo da se oslone na organizacije civilnog dru\u0161tva u borbi za svoja prava i podr\u0161ku. Ovakve odluke o\u010digledno su neophodne za pokretanje dr\u017eavne odgovornosti, no moramo se zapitati koliko \u017ertava \u0107e do\u017eivjeti ovaj vid pravde.<\/p>\n\n\n\n

Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u je proces koji zahtijeva vrijeme, sistemati\u010dan, objektivan i kontinuiran rad. Pa ipak, na\u0161e kolektivno sje\u0107anje ustrojeno je prema dejtonskom miru \u2013 tri naroda, tri kolektivna sje\u0107anja, me\u0111usobno suprotstavljena i isklju\u010diva. Negiranje presu\u0111enih ratnih zlo\u010dina ili pak njihovo veli\u010danje i veli\u010danje onih koji su ih po\u010dinili je sveprisutno, dok u nadle\u017enim institucijama jo\u0161 uvijek nema \u2018politi\u010dke volje\u2019 da se usvoji pravna regulacija koja bi zaustavila ovu praksu ili poduzmu neki drugi konkretni institucionalni koraci. Postoje\u0107e nacionalisti\u010dko politi\u010dko okru\u017eenje i nedostatak adekvatne pravne regulacije poti\u010de politi\u010dke elite da manipuli\u0161u utvr\u0111enim \u010dinjenicama i koriste ih za svoje politi\u010dke ciljeve, \u010dime se ko\u010di proces suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u i ugro\u017eava izgradnja mira. \u010cini se da odgovoran odnos spram pro\u0161losti, koja itekako oblikuje na\u0161u sada\u0161njost, nije dio programa vode\u0107ih politi\u010dkih stranaka niti njihove volje. U isto vrijeme, jo\u0161 uvijek imamo kolektivne centre, te\u017eak proces ostvarivanja razli\u010ditih vidova reparacija, napade na povratnike, zavisnost od vanjske pomo\u0107i i intervencije. Ispunjavanje ciljeva tranzicijske pravde zahtijeva sankcioniranje i reguliranje osporavanja i negiranja sudskih odluka u predmetima ratnih zlo\u010dina. Neka\u017enjavanje po\u010dinilaca, ali i njihovo veli\u010danje, ne samo da iznova povre\u0111uje \u017ertve ve\u0107 vodi i daljnjim dru\u0161tvenim podjelama i onemogu\u0107ava izgradnju dr\u017eave i dru\u0161tva na temelju vladavine prava i na demokratskim principima.<\/p>\n\n\n\n

U Bosni i Hercegovini imamo na sceni politi\u010dku instrumentalizaciju sje\u0107anja. Umjesto da imaju iscjeljuju\u0107i u\u010dinak na zajednice i da slu\u017ee kao mjesta na kojima se \u017ertve po\u0161tuju i za njima \u017eali, mjesta sje\u0107anja, memorijali i komemorativne prakse u Bosni i Hercegovini \u010desto su kori\u0161teni za obilje\u017eavanje u etni\u010dki podijeljenom prostoru. Tako oni ne samo da ne pridonose suo\u010davanju s gubicima i razumijevanju onoga \u0161to se u pro\u0161losti dogodilo ve\u0107 slu\u017ee i za u\u010dvr\u0161\u0107ivanje starih i stvaranje novih podjela. Na\u0161a praksa je pokazala ne samo da spomenicima obilje\u017eavamo verziju istine koje se \u017eelimo sje\u0107ati ve\u0107 i bri\u0161emo one elemente pro\u0161losti koje \u017eelimo zaboraviti. Otpor izgradnji spomenika ubijenoj djeci Prijedora, kao i obilje\u017eavanje stradanja civila na Kazanima u Sarajevu samo su neki od primjera ignoriranja stradanja van odre\u0111ene etni\u010dke grupe. Negativno pam\u0107enje ozna\u010dava samokriti\u010dko, javno sje\u0107anje na zlo\u010dine koje je po\u010dinila vlastita dr\u017eava ili vlastita dru\u0161tvenopoliti\u010dka grupa, \u0161to je ovdje rijetko ili nepostoje\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Obrazovne institucije i mediji pretvoreni su u instrumente provedbe podjela i institucionalizaciju sukobljenih diskursa o pro\u0161losti. \u0160kolski planovi i programi \u0161ute o ratu iz devedesetih ili donose razli\u010dite, etni\u010dko-mitolo\u0161ki obojene interpretacije pro\u0161losti. Dvije \u0161kole pod jednim krovom su mo\u017eda najbolja ilustracija bosanskohercegova\u010dke realnosti: jedni pored drugih, ali ne jedni s drugima. Fizi\u010dko i ideolo\u0161ko odvajanja u\u010denika i u\u010denica po etni\u010dkoj pripadnosti ve\u0107 u obrazovanju govori dovoljno o posve\u0107enosti i volji za izgradnju mira.<\/p>\n\n\n\n

Vlasti dr\u017eave Bosne  i Hercegovine nisu usvojile strategiju tranzicijske pravde, sveobuhvatno rije\u0161ile pitanje \u017ertava ratne torture, reformirale obrazovni sistem, zabranile negiranje, opravdavanje, veli\u010danje zlo\u010dina i zlo\u010dinaca. Dejtonska Bosna i Hercegovina nije se uspjela izgraditi kao samoodr\u017eiva dr\u017eava kojom upravlja reformski orijentirana politi\u010dka snaga. Toga trebamo biti svjesni \u2013 na\u0161 mirovni proces je daleko od uspje\u0161nog, i Bosna i Hercegovina se nalazi u stanju \u201czarobljene dr\u017eave\u201d. Pre\u017eivjele \u017ertve rata, ali i ostali gra\u0111ani i gra\u0111anke Bosne i Hercegovine gube nadu i vjeru u dr\u017eavu i institucije, a u kombinaciji sa sveprisutnim manipulacijama ratnom pro\u0161lo\u0161\u0107u \u017eivot se ovdje zaista mo\u017ee svesti na izreku \u2018samo neka ne puca\u2019. Ovim se vra\u0107amo na po\u010detak ovog teksta te u 1995. godinu \u2013 je li Dejtonski mirovni sporazum iscrpio svoj domet u zaustavljanju rata u Bosni i Hercegovini?<\/p>\n\n\n\n

Ono u \u0161to smo sigurni jest da ne \u017eelimo ponavljati na svaku sljede\u0107u godi\u0161njicu Dejtonskog mirovnog sporazuma da je ura\u0111eno nedovoljno za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini. Dejtonska krhka i ograni\u010dena dostignu\u0107a danas bi mogla biti uru\u0161ena ili unaprije\u0111ena uslovima koje dr\u017eava treba ispuniti za evropske integracije kroz razli\u010dite reforme. Proces evropskih integracija zna\u010dajna je prilika za Bosnu i Hercegovinu da unaprijedi postoje\u0107u situaciju jer je pitanje suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u klju\u010dno u procesu evropskih integracija. Vladavina prava je imperativ, ne tehnikalija, jednako kao i procesuiranje, ostvarenje prava \u017ertava te ostvarivanje prava na pravdu i istinu po\u0161tivanjem odluka sudova u praksi u Bosni i Hercegovini. Ono \u0161to je jasno jeste da status quo<\/em> koji je izme\u0111u ostalog proiza\u0161ao iz Dejtonskog sporazuma nije rje\u0161enje, a jasne su i poruke vlastima u Bosni i Hercegovini da u Evropskoj uniji nema mjesta za dr\u017eave koje negiraju ratne zlo\u010dine i da su revizionizam i poricanje u suprotnosti s temeljnim evropskim vrijednostima.<\/p>\n\n\n\n

Tim porukama \u017eeli se naglasiti da je krajnje vrijeme za izgradnju dr\u017eave zasnovane na principima vladavine prava, demokratskih vrijednosti, po\u0161tivanja pravosu\u0111a kao stuba demokratskog dru\u0161tva i u kona\u010dnici putu Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama. I tu le\u017ei odgovornost i neophodnost dr\u017eavnog, me\u0111unarodnog i civilnog djelovanja.<\/p>\n\n\n\n

Dejtonski mirovni sporazum, osim okon\u010danja rata, Bosni i Hercegovini je otu\u0111io mir. Razumijevaju\u0107i da mu to nije bio cilj, zajedno sa iskustvom primjene, moramo odgovorno promi\u0161ljati o svojoj budu\u0107nosti. Ratni narativi su ne samo prisutni ve\u0107 su i u porastu i izazivaju napetost u svakom segmentu postkonfliktnog \u017eivota. I dalje ne postoji jasno izra\u017eena volja institucija da se suo\u010de s te\u0161kim posljedicama kr\u0161enja ljudskih prava u pro\u0161losti. Cijele generacije mladih ljudi u Bosni i Hercegovini odrasle su u podjelama i mr\u017enji. To je jedina realnost koju poznaju. Ako pogledate pa\u017eljivije, spre\u010davanje svega gore navedenog  trebao je biti cilj mirovnog sporazuma. Jo\u0161 uvijek mo\u017ee biti, no to zahtijeva sna\u017ean zaokret i preuzimanje odgovornosti u razumijevanju procesa suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u unutar Bosne i Hercegovine na svim zakonodavnim, institucionalnim, obrazovnim nivoima, te aktivnije i odlu\u010dnije, uklju\u010duju\u0107i me\u0111unarodne, politike i uticaje.<\/p>\n\n\n\n

Smjer u kojem treba raditi na institucionalnom suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u i izgradnji mira unutar dejtonske Bosne i Hercegovine mora uklju\u010divati upotrebu utvr\u0111enih \u010dinjenica (presude doma\u0107ih i me\u0111unarodnih sudova) umjesto njihove interpretacije, negiranja i zloupotrebe, uklju\u010duju\u0107i obrazovne institucije, javne prostore, medije, politi\u010dke diskurse. Iz prethodnih 25 godina  trebamo \u2018nau\u010dene lekcije\u2019 primijeniti u pristupu suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u, spre\u010davaju\u0107i politiziranje procesa posebno u pogledu negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti ili ratnih zlo\u010dina. Neophodna je pravna regulacija ove oblasti, \u010dime se \u0161alje sna\u017ena poruka o opredijeljenosti dru\u0161tva i dr\u017eave za uspostavljanje vladavine prava i predanosti prevladavanju pro\u0161losti. Ujedno, \u017ertve moraju vidjeti da se njihovo pravo na pravdu, istinu i reparacije u potpunosti provode. Podsje\u0107amo, promjene u dru\u0161tvu, pored formalnih izmjena politika, zakona i procesa,  neophodne su. Poricanje i revizionizam u slu\u010dajevima ratnih zlo\u010dina, kao i veli\u010danje i komemoriranje osu\u0111enih ratnih zlo\u010dinaca, u suprotnosti su s temeljnim evropskim vrijednostima.<\/p>\n\n\n\n

Koliko jo\u0161 dugo trebamo \u010dekati bosanskohercegova\u010dke zvani\u010dne nosioce vlasti da prestanu sa gore navedenim praksama i sa sistematskim blokiranjem demokratskog razvoja dr\u017eave i dru\u0161tva, posebno imaju\u0107i u vidu evropske integracije kao \u0161ansu za prevazila\u017eenje usko tuma\u010denih i nedovoljno kori\u0161tenih prilika za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u?<\/p>\n\n\n\n

Tekst je nastao u saradnji TRIAL International,Forum ZFD i pravne ekspertice Lejle Ga\u010danice<\/sub><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Op\u0161ti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum, potpisan je 21. novembra 1995. godine. U vremenu kada je bjesnio rat u zemlji u kojoj su po\u010dinjeni stravi\u010dni zlo\u010dini \u2013 genocid, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, silovanja, masovna pogubljenja, mu\u010denja, uspostavljanja logora i drugih mjesta zato\u010denja \u2013 cijeli spektar svih mogu\u0107ih ratnih zlo\u010dina […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-881","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti"],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/881","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=881"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/881\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":884,"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/881\/revisions\/884"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=881"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=881"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/trial.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=881"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}