Prisilni nestanci

Tokom rata u BiH (1992-1995), više od 100.000 ljudi je ubijeno i/ili nestalo, oko dva miliona je prisilno  promijenilo mjesto stanovanja, a hiljade osoba je bilo zatvoreno u koncentracionim logorima gdje su držani u nehumanim uvjetima, često podvrgnuti mučenju, nečovječnom i ponižavajućem postupanju. Pored silovanja i seksualnog nasilja koje je počinjeno, prisilni nestanci su bili jedan od najmasovnijih zločina. Prisilni nestanci dešavali su se tokom cijelog rata, a najmasovniji su bili 1992. godine, za vrijeme operacija etničkog čišćenja, i 1995. godine, u istočnoj Bosni nakon pada UN “sigurne zone” Srebrenica i Žepa. Tokom posjete BiH, Radna grupa za prisilne i nedobrovoljne nestanke Ujedinjenih nacija, je u izvještaju iz 2010 godine. istakla da je broj nestalih osoba između 28.000 i 30.000, a još uvijek  se traga za 8.000 lica. Od početka implementacije aktivnosti u BiH koje su započele krajem 2007. godine, TRIAL je ostvario partnerstvo sa lokalnim udruženjima porodica nestalih koja su organizaciji predstavljali slučajeve prisilnih nestanaka građana i građanki BiH čiji su članovi porodica iscrpili sve postojeće domaće pravne lijekove, a koji su htjeli svoje slučajeve dovesti na međunarodni nivo.

Rad TRIAL-a vezano za ovu populaciju ratnih žrtava podrazumijeva:

  1. Rad na pripremama i podnošenju slučajeva prisilnih nestanaka pred međunarodna tijela za zaštitu ljudskih prava – Evropski sud za ljudska prava (ECtHR) i UN Komitet za ljudska prava (HRC).
  2. Aktivnosti vezane za implementaciju pozitivnih odluka UN Komiteta za ljudska prava koje se ogledaju u neposrednoj komunikaciji sa nadležnim institucijama o koracima koji bi se trebali preuzeti da bi sprovele naložene preporuke i zaštitila prava članova porodica nestalih lica, te redovno izvještavanje UN mehanizama o stanju provođenja preporuka.
  3. Podnošenje alternativnih izvještaja međunarodnim mehanizmima za zaštitu ljudskih prava o sveukupnom stanju ove populacije u BiH, uključujući UN Komitet protiv mučenja (CAT), Komitet za ljudska prava (HRC),  i Radnu grupu za prisilne i nedobrovoljne nestanke.
  4. Podizanje svijesti javnosti o situaciji u kojoj se nalaze porodice nestalih osoba koristeći socijalne medije TRIAL-a (Facebook, Twitter, mjesečni Newsletter), kao i javne događaje (prezentacije za studente/ice, diskusije, okrugli stolovi i sl.) .
  5. Objavljivanje analiza, izvještaja, brošura, vodiča i ostalih korisnih dokumenta, te distribuiranje institucijama u BiH, medijima, međunarodnim organizacijama i predstavnicima/ama civilnog društva sa ciljem podizanja svijesti o situaciji porodica nestalih lica, kako bi ovu temu zadržali na dnevnim agendama, te potakli bh. vlasti da rješavaju njihove probleme bez daljeg odlaganja, te da ih informišu o njihovim pravima.
  6. Lobiranje za izmjene nacionalnog zakonodavstva koje se tiče prava ove kategorije žrtava, s ciljem usklađivanja sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava ove populacije. TRIAL aktivno radi na pordšci inicijativama za pripreme prijedloga zakona, programa i strategija, te zagovara usvajanje i sprovođenje istih kroz različite aktivnosti i na različitim nivoima vlasti.