• !FOTO 01-0177
  • !FOTO 02-0232
  • VH-Majke-Presuda-Karadzicu-7

  • VH-Srebrenica-2

  • VH-Srebrenica2015-27

  • VH-Trnopolje-Sudbin-Music-6
  • EASTERN BOSNIA - APRIL 2001: This are my grandmother’s hands. She survived two wars. 2nd World War and the Bosnian war for independence. Most of her family was exterminated in 2nd world war. Pretty much the offspring of the people that killed her family in 2nd world war committed atrocities in Bosnia in early 90’s. Eastern Bosnia is on the border with neighboring Serbia with river Drina as a natural border. Through the history Bosnia was always a border country between East and West, during the Ottoman period it was the border post towards Austrian empire, before that it was border between Eastern and Western Empire. This position made Bosnia quite a unique conglomerat of ckutures,traditions,religions. Other than that it didn't bring us too much good. When the war was over, a foreign journalist came to interview my professor of poetry, Marko Vesovic. Entering his appartment, the journalist noticed my professor's dog who was lying in a corner. 'What remarkable blue eyes he has,' the journalist said. 'Well, you see,' explained my professor, 'the dog used to eat the same food we ate during the war. Now he is blind. Dogs are ageing seven times faster than we do, so with us it is different. We still have to wait for the effects on us. I never witnessed a mortar shell exploding in front of the people in the market place or a sniper shooting someone in front of my high school. I was always a couple of seconds or minutes late, or I would pass by the market place just before the shell exploded and killed more than sixty people waiting to buy groceries, or I would be running in a dark street with broken glass falling on me. But I've seen people cleaning the streets after shelling, I've seen what was left of a young man after a thirty-kilo shell exploded near him, and I've also seen the face of woman who survived this unhurt. Lately, when I was in Jerusalem for the first time, I wanted to visit the Al-Aksa mosque. At the entrance I was stopped by an Israeli soldier, a native Russian, and an Arab guard of the mosque. 'You are not allowed to enter,' said the soldier. 'You are not Muslim.' 'But I am!' I insisted. They wouldn't believe me. In Italy, I told an acquaintance of mine that I was a Muslim. He was irritated. 'But then,' he said, 'you cannot be a European.' 'But I am!' I replied. The Turks have left us with an unsolved national question. Religion and culture have always been strongly intermingled in our country. When the Ottoman Empire conquered Bosnia in 1453, the strategy it used to establish its rule was Roman: Divide et impera. Religion was the vehicle. Favouring the Muslims helped the Turks run the country, but it divided the Bosnians. In the 19th century, during the era of Romanticism, when Central Europeans began to build up their ideas of nationhood based on concepts of cultural uniqueness, Bosnians developed their own cultural identities out of religious affiliations. But these cultural identities failed to develop into the idea of a Bosnian nation: Bosnian Catholics and Bosnian Orthodox were seduced by the ideas of a Great Serbia or a Great Croatia. Today Bosnia is a resort of moderate, autonomous European Islam. Actually most of the population are Christians: Orthodox and Catholics. The Arab countries were not too impressed by the Bosnian version of Islam and their help wasn't sufficient to help us defend ourselves against the former Yugoslav Army, one of the strongest armies in Europe. The body count in the recent war was almost all Bosnian Muslim, but for the first time in the last two hundred years we have a state of Bosnia and Herzegovina, a language that is recognized….We've never been closer to a nation. I'm afraid that the fact that Bosnians are white helped us a lot. Probably that's why it took only four years for NATO to intervene in Bosnia. Before the fall of Srebrenica, the UN safe haven zone, foreign involvement was on the level of bringing humanitarian aid, mostly only where the Serbian Army allowed, and counting the shells and bombs falling on Bosnian cities. Then after the fall of Srebrenica and the massacre of Bosnian Muslims that followed it, NATO bombed the Serbian positions and brought peace. The first shelling of their positions around Sarajevo came at night. I remember our windows, covered with humanitarian nylon sheeting with UN signs instead of glass, opening because of the detonations, this time on the Serbian side. My mother cooked a pie to celebrate it. Our lives during the war were reduced to the basics. Having a bath with five-litre canisters and then using the water for the toilet. Making meat pie without meat. We became experts at peeing in the dark. The  path to happiness was very short, and the learning curve was steep. Once we all adopted these vital skills, and even got used to our little limbo and for a moment stopped talking about peace, our politicians signed the peace agreement. We have a new anthem now. We also have a new flag. It shows a dark blue ground on which is placed a golden triangle, a row of golden stars on one side. The triangle is meant to represent Bosnia and the row of stars I guess imply the European Union. Today we have to stand in a queue to get a visa for every European country. The writer Ivo Andric, one of two Bosnian Nobel Prize winners, described Bosnia in one of his novels as a 'valley of darkness'. The valley is surely dark; it is dark with Bosnian blood, it is darkened by American ignorance and European impotence, it is dark because of the clouds above. Yet it is our valley (Photo by Ziyah Gafic/Exclusive by Getty Images)

  • Ziyah_Gafic_4_(c)ZiyahGafic

NA SJEDNICI UN VIJEĆA ZA LJUDSKA PRAVA UPOZORENO NA PROBLEM PRINUDNE NAPLATE TROŠKOVA POSTUPKA ŽRTVAMA RATA U BIH

Sve veći broj žrtava proteklog rata primoran je platiti hiljade KM troškova postupka Republici Srpskoj nakon što su njihovi zahtjevi za odštetu odbijeni primjenom zastarnog roka. Kako saznaje TRIAL International, nekim žrtvama koje nisu mogle platiti ove troškove je već oduzeta pokretna imovina, što uključuje vozila i kućanske aparate dok se nekima dio iznosa oduzima od mjesečnih primanja poput plata, penzija ili invalidnina. Dio njih obratio se i humanitarnim organizacijama za pomoć. Ovaj problem iznesen je i na trenutnoj sjednici UN Vijeća za ljudska prava kada je zaključeno da je ova praksa „neetična i neprihvatljiva te je u suprotnosti s međunarodnim standardima zaštite žrtava i humanitarnim pravom.“ 

Sa 22 godine Bahrudin Mujkić je tokom rata preživio brutalna mučenja, čije posljedice živi i danas. Logor je blaga riječ za taj pakao, kada čovjek prođe četiri zatvora i dva logora. Pošto sam sada slijep, što sam vidio u tom logoru, vidim i sada. I dan danas osjetim polomljene ruke gdje su deformacije.”, kazao je Bahrudin Mujkić. Zbog ratnih tortura koje su zauvijek obilježile njegov život, 2010. godine tužio je Republiku Srpsku, entitet koji je smatrao odgovornim za svoju patnju. Tužba je 2014. godine odbijena primjenom zastarnog roka. Umjesto naknade, on mora platiti 1750 KM troškova zbog neuspjelog postupka. Bahrudinova priča samo je jedna od stotinu sličnih koje preživljavaju žrtve ratnih tortura, koje su nakon rata pokušale ostvariti naknadu štete nastale kao posljedica zločina.

Bosna i Hercegovina nije osigurala adekvatnu naknadu štete žrtvama ratnih zločina. U takvoj situaciji mnogi od njih su se odlučili od oko 2007. do 2010. godine da pokrenu parnične postupke protiv entiteta kojeg su smatrali odgovornim za svoja stradanja, a ponekad i same države. Međutim, 2014. godine Ustavni sud BiH zauzeo je stav o primjeni zastarnih rokova na ovakve tužbe, suprotno relevantnim međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava. 

Kao rezultat takvog stava, osim što su odbijeni tužbeni zahtjevi žrtva ratnih zločina, oni su obavezani da plate veoma visoke iznose naknada troškova postupka. S obzirom na to da se radi o građanima koji su uglavnom slabog imovnog stanja i da mnogi od njih nisu mogli da plate te troškove, pokrenuti su izvršni postupci. Imate tako pljenidbu pokretne imovine, kada se ljudima ulazi u domove i oduzima im se pokretna imovina. Neke od njih imaju suicidalne misli koje im se pojavljuju kao rezultat prijema tog dopisa kojim se one obavještavaju o zakazanim ročištima za izvršenje.“, kazala je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International

Federalno pravobranilaštvo i Pravobranilaštvo BiH odustalo je od potraživanja troškova postupaka od žrtava i trenutno jedino Pravobranilaštvo Republike Srpske ima aktivne izvršne predmete u kojima od žrtava ratnih zločina traže naplatu troškova postupka.

TRIAL International u BiH već dugi niz godina ukazuje na važnost rješavanja ovog problema, te pruža pravnu podršku žrtvama koje se suočavaju za zakonskim preprekama u ostvarivanju svojih prava. Pored toga, ova organizacija pripremila je video o ovom problemu, prikazujući finansijske, moralne i psihološke posljedice koje ova praksa ostavlja na žrtve. Video možete pogledati ovdje.

DJECA ROĐENA ZBOG RATA PO PRVI PUT PREPOZNATA KAO CIVILNE ŽRTVE RATA

Nakon višegodišnje borbe za priznanjem njihovog postojanja, statusa, i prepoznavanjem posljedica s kojima se nose djeca rođena zbog ratnog silovanja, ova djeca su, po prvi put nakon rata, ostvarila zakonsko priznanje kao civilne žrtve rata. Skupština Brčko distrikta BiH napravila je prvi značajan korak u BiH tako što im je u okviru Zakona o civilnim žrtvama rata koji je usvojen jučer omogućila priznanje statusa. Ovim je djeci rođenoj zbog rata poslana snažna poruka da nisu zaboravljena.

„Pozdravljamo ovaj značajan iskorak, čija se vrijednost ogleda prvenstveno u simboličnom činu konačnog zakonskog i društvenog priznanja djece rođene zbog rata kao posebne kategorije civilnih žrtava rata. Ovo predstavlja presedan kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za Evropu, dok na globalnom nivou ulazi među prva priznanja ove vrste.“, kazala je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL International-a, organizacije koja je zajedno sa udruženjem „Zaboravljena djeca rata“ u proteklom period zagovarala priznanje statusa djeci rođenoj zbog rata u BDBiH ali i čitavoj BiH.

Priznavanjem statusa djeci rođenoj zbog rata, Brčko distrikt BiH je prvi dao pozitivan odgovor na međunarodne preporuke za ovu kategoriju žrtava, budući da su nedavno Generalni sekretar UN-a i nekoliko mehanizama UN-a za zaštitu ljudskih prava pozvali države da odgovore na potrebe djece rođene zbog rata. Pored toga, ovakvo priznanje je u skladu sa nedavnom odlukom Međunarodnog krivičnog suda kojom je utvrđeno da su djeca rođena kao posljedica silovanja i seksualnog ropstva direktne žrtve tih zločina te da im pripada pravo na reparacije.

„Ovo je zaista jedan veliki iskorak u borbi za ljudska prava, ovo je zaista presedan kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za druge konfliktne i post-konfliktne države. Mi kao članovi Udruženja Zaboravljena djeca rata jako smo ponosni što smo svojom borbom, svojim glasom doprinijeli ovako važnoj i pozitivnoj priči. Drago nam je da smo doprinijeli da je BiH u nečemu jako važnom i pozitivnom bude prva. Zahvaljujemo se Brčko distriktu BiH na donošenju ovog Zakona, te smatramo da isti ovaj Zakon mora biti usvojen na nivou Federacije Bosne i Hercegovine kao i na nivou Republike Srpske“, kazala je Ajna Jusić, predsjednica udruženja “Zaboravljena djeca rata”.

O djeci rođenoj zbog rata se godinama skoro nikako nije govorilo, čemu svjedoči i činjenica da i danas ne postoje zvanični podaci o tačnom broju ove djece u BiH. Priznavanje statusa djeci rođenoj zbog rata ima višestruk značaj, kako za samu djecu tako i za njihove majke, preživjele ratnog seksualnog nasilja, budući da se ova djeca i njihove majke često suočavaju s problemima koji se vezuju za njihov identitet, stigmatizaciju, marginalizaciju i izolaciju. Majke su ih često odgajale u teškim društvenoekonomskim uslovima, bez bilo kakve dodatne podrške.

BDBiH je ipak ovim Zakonom propustio da u značajnijoj mjeri odgovori na potrebe žrtava, budući da on djeci rođenoj zbog rata nije priznao dodatna pripadajuća prava, kao što su prioritet pri obrazovanju i stipendiranju. Pored toga, civilnim žrtvama rata, uključujući žrtve seksualnog nasilja, nije priznato pravo na banjsko liječenje i medicinsku rehabilitaciju te prioritet prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, uprkos preporukama organizacije TRIAL International. Zbog toga, neophodno je da BDBiH u narednom periodu poduzme dodatne korake kako bi pružio potpuniji odgovor na potrebe žrtava.

BIH JOŠ UVIJEK NIJE ISPUNILA ZAHTJEVE ODLUKE UN KOMITETA PROTIV TORTURE

UN Komitet protiv torture je još 2019. godine donio odluku protiv Bosne i Hercegovine, zbog neispunjavanja obaveza prema preživjeloj ratnog seksualnog nasilja. Navedenom odlukom Komitet nalaže Bosni i Hercegovini da joj se isplati naknada štete, te u što kraćem roku osigura pružanje odgovarajuće i besplatne medicinske i psihološke podrške te javno službeno izvinjenje. U odluci se također navodi da BiH mora uspostaviti efektivni sistem reparacija za žrtve ratnih zločina, uključujući žrtve seksualnog nasilja. TRIAL International je i ove godine ukazao na ovaj problem povodom Međunarodnog dana podrške žrtvama torture te pozvao da se ova odluka sprovede u cijelosti.

„Pomaci po pitanju implementacije odluke su minimalni i daleko od zadovoljavajućih. Čitav proces je nepotrebno birokratiziran do mjere u kojoj nije vidljiv nikakav napredak skoro tri godine nakon usvajanja predmetne odluke. Sada je na potezu Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH kome smo se obratili pismom, tražeći da se za početak, kao minimum, bez daljeg odlaganja osigura isplata naknade štete gospođi A.“, istakla je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International.

Podsjećamo da je u aprilu 2021. napravljen prvi značajan korak u implementaciji odluke UN Komiteta protiv torture, kada je Vijeće ministara BiH zatražilo od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH da se u periodu od 90 dana pripremi plan provedbe. Radna grupa, čiji je zadatak bio da pripremi plan provedbe, niti jednom se nije sastala u punom sastavu, a niti jedna preporuka nije u potpunosti implementirana. TRIAL International je 07. juna 2022. godine, kao zastupnik preživjele, UN Komitet izvijestio o toku (ne)implementacije ove odluke. Briga o žrtvama ratne torture često je prepuštena organizacijama civilnog društva.      

PREŽIVJELI RATNOG SEKSUALNOG NASILJA I DALJE NA MARGINI DRUŠTVA

Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u konfliktu ne smije biti obilježen samo deklarativnim izjavama podrške za preživjele. Gotovo tri decenije od završetka rata, krajnje je poražavajuće da BiH i dalje nije omogućila efikasan sistem reparacija za sve žrtve ratnog seksualnog nasilja. Potrebni su konkretni koraci ka unapređenju njihovih prava i i položaja kako od strane nadležnih vlasti, tako i od strane cjelokupnog društva.

Protok vremena nije umanjio brojne psihološke, fizičke, ekonomske i društvene posljedice koje je ratno seksualno nasilje ostavilo po preživjele. Uz to, BiH i dalje nema adekvatan odgovor na potrebe preživjelih za reparacijama, te se mnoge od njih da osjećaju zapostavljeno i zaboravljeno”, kazala je Amina Hujdur, saradnica za komunikacije organizacije TRIAL International.

Stigma koju nameće društvo, posljedice nezaliječenih ratnih trauma, nedostatak informacija o tome kako da postupaju kroz pravni proces i pristupe pravima, nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć, činjenica da počinitelji zločina još uvijek uživaju slobodu te fragmentiran i kompleksan pravni okvir koji uređuje njihova prava samo su neke od prepreka koje odvraćaju preživjele od toga da govore o zločinima koje su pretrpjele, kao i da ih prijave ili traže podršku. Tome svjedoči i poražavajući podatak da na svakih 15 do 20 slučajeva ratnog seksualnog nasilja samo jedan slučaj bude prijavljen.

Dok nisam shvatila da je to njihova sramota, a ne naša, nisam govorila o tome. Tada smo mi bile posramljene, ali kako je vrijeme prolazilo, počinioci su postali posramljeni. Trebalo je dosta vremena dok se nisam odlučila otići u Tužilaštvo BiH i pokrenuti postupak, navela je preživjela ratnog seksualnog nasilja.

Mnogi/e od preživjelih nisu dozvolili i ne žele da ih se predstavlja kao žrtve obilježene tim zločinom.

Mi smo preživjele. Stojimo hrabro, gordo i ponosno. Osobe koje su odlučile podijeliti svoju priču s drugima žele ohrabriti sve one koji nisu progovorili. Naša riječ ima težinu da se zlo ne bi ponovilo“, kazala je Midheta Kaloper, predstavnica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”. 

POSLJEDNJA PRILIKA ZA ŽRTVE RATNIH ZLOČINA

Analiza o djelotvornosti zahtjeva za naknadu štete u krivičnom postupku danas predstavljena u Sarajevu

Analiza Procjena djelotvornosti zahtjeva za naknadu štete u krivičnom postupku

Odluka Suda Bosne i Hercegovine iz 2015. godine kojom su počinioci ratnog seksualnog nasilja obavezani da obeštete preživjelu žrtvu jedna je od prekretnica u bh. pravosuđu, istaknuto je na predstavljanju analize Procjena djelotvornosti zahtjeva za naknadu štete u krivičnom postupku, koju je objavio TRIAL International.

Kako se ističe u analizi, zahvaljujući radu ove organizacije, od donošenja odluke, u proteklih sedam godina doneseno je 16 presuda kojima su počinitelji obavezani da plate naknadu štete žrtvama ratnog seksualnog nasilja u krivičnom postupku, što nastavlja da ohrabruje mnoge preživjele da traže pravdu i naknadu štete.

Analiza također daje preporuke za sve relevantne pravosudne i druge aktere kako bi se osiguralo da BiH ostane posvećena postizanju pravde i reparacija za žrtve ratnih zločina, ali i širem procesu suočavanja s prošlošću.

Predstavljanje analize – Procjena djelotvornosti zahtjeva za naknadu štete u krivičnom postupku, 18. april 2022., Sarajevo

Suđenja za ratne zločine u BiH su procesi koji imaju potencijal da odgovore na dva zahtjeva koja su komplementarna: utvrditi krivicu i odgovornost za počinjeni zločin te dodijeliti naknadu nematerijalne štete žrtvama za pretrpljenu bol i traumu“, kazala je Lejla Gačanica, autorica ove analize tokom njenog predstavljanja danas u Sarajevu.

Lejla Gačanica i Adrijana Hanušić Bećirović

Danas, skoro tri decenije od kraja rata, mnoge žrtve vjeruju da im je ovo posljednja prilika, jer strahuju da neće doživjeti procesuiranje svojih počinilaca i da stoga neće imati priliku tražiti obeštećenje putem takvih postupaka.

Svrha jeste da se ostvari i restorativna pravda, da se obeštete žrtve kroz naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove, strah i doživljenu traumu, uz osudu počinioca i kažnjavanje pojedinca. Smatram da je budućnost imovinskopravnih zahtjeva jasna, da se napredak ne može derogirati“, kazao je Ahmed Mešić, tužitelj Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Berina Smajić i Ahmed Mešić

Uprkos značajnom napretku tokom prethodnih godina, žrtve ratnih zločina i dalje se susreću sa brojnim preprekama u ostvarivanju prava na naknadu štete u krivičnom postupku. Da bi naknade u okviru krivičnih postupaka bile dosuđene, ali i uspješno isplaćene, tužilaštva, sudovi i pružatelji besplatne pravne pomoći kao i zastupnici žrtava se moraju zauzeti da se iskoriste sve raspoložive mjere. To podrazumijeva blagovremeno informisanje žrtava o ovoj mogućnosti, utvrđivanje imovnog stanja optuženih kao i osiguranje besplatne i adekvatne pravne pomoći.

Uz multidisciplinarni pristup pravne i psihološke podrške, pomoću svega par koraka od strane svih aktera koji moraju poštovati međunarodne standarde i zastupati interese žrtava, možemo ostvariti zajednički cilj: poboljšanje statusa žrtava i unapređenje prava žrtava u BiH“, kazala je Berina Smajić, predstavnica Odjeljenja za podršku svjedocima Suda BiH.

Analiza je dostupna na ovom linku.

TRIAL International je nevladina organizacija koja se bori protiv nekažnjivosti počinitelja najtežih međunarodnih zločina i podržava žrtve u njihovoj borbi za pravdu. Organizacija pruža besplatnu pravnu pomoć, podnosi slučajeve, razvija kapacitete lokalnih aktera i zagovara poštivanje ljudskih prava. Organizacija je u Bosni i Hercegovini počela raditi 2007., a TRIAL International ured u BiH je službeno otvoren 2013. godine. Organizacija se bori protiv nekažnjivosti i promoviše tranzicijsku pravdu, čime nastoji unaprijediti prava žrtava ratnih zločina. Fokus rada je na najranjivijim skupinama, uključujući osobe koje su preživjele ratno seksualno nasilje, porodice nestalih osoba i bivše logoraše. 

KONKURS ZA OTVORENU POZICIJU ASISTENTA/ICE ZA FINANSIJE I ADMINISTRACIJU U TRIAL INTERNATIONAL – UREDU U BIH

Ako želite postati dio TRIAL International tima u Bosni i Hercegovini i ako ispunjavate uslove navedene u oglasu prijavite se za poziciju Asistenta/ice za finansije i administraciju do 24. aprila 2022. godine.

Sve detaljne informacije o navedenoj poziciji i neophodnim kvalifikacijama pročitajte ovdje.

REPARACIJA ZA PREŽIVJELE RATNOG SEKSUALNOG NASILJA U BiH – DRŽAVA NA POTEZU

Studija “Zajedno dižemo glas” predstavljena danas u Sarajevu

Preživjele žrtve ratnog seksualnog nasilja nemaju jednaka prava u bh. entitetima i Brčko Distriktu po pitanjima primarne zdravstvene zaštite, prava na ostvarivanje naknade štete u sudskim procesima, a djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja i dalje nisu priznata kao posebna kategorija. Preživjele žrtve se svakodnevno susreću sa preprekama u ostvarivanju svojih prava zbog odsustva jedinstvenog zakonskog okvira koji bi jasno definisao jednaka prava za sve. Nevladina organizacija TRIAL International, u saradnji sa U.G. Vive žene iz Tuzle, provela je istraživanje o mogućnostima ostvarivanja reparacija za preživjele žrtve seksualnog nasilja na području Bosne i Hercegovine, koje je predstavljeno danas u Sarajevu.

”Studija ne predstavlja samo detaljnu analizu postojećih pravnih propisa nego i, najvažnije, obuhvata trenutne stvarne potrebe preživjelih žrtava ratnog seksualnog nasilja. Ona ukazuje na brojne probleme žrtava, poput nejednakog obima prava ovisno o njihovom prebivalištu i u odnosu na druge kategorije žrtava ratnih zločina, sveprisutne društvene stigme ali i njihove nemogućnosti da ostvare naknadu pretrpljene štete putem sudskih postupaka.“, izjavila je Ajna Mahmić, pravna savjetnica organizacije TRIAL International i jedna od autorica studije. Traume izazvane ratnim seksualnim nasiljem se teže prevazilaze zbog izražene društvene stigme te nepostojanja adekvatne podrške sistema državnih institucija.

Nedostatak podrške dovodi do dodatnog straha preživjelih žrtava što uveliko utiče na proces integracije u društvo. “Skoro 30 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, žrtve seksualnog nasilja i dalje ostaju na marginama društva, i u tišini trpe ozbiljne posljedice psihičkih trauma. Razlog tome je odsustvo interesovanja bh. vlasti da ozbiljno pristupi sistematskom rješavanju ovog pitanja“, dodao je Elmir Ibralić, psiholog-psihoterapeut U.G. VIVA žene iz Tuzle.


„Bosna i Hercegovina treba što prije reagovati i uspostaviti efikasan i sveobuhvatan okvir reparacija koji će osigurati jednak nivo zaštite prava, jednake beneficije i jednake kriterije za pristup pravima svim žrtvama seksualnog nasilja u ratu, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.“, jedan je od zaključaka Studije.


Studija je dio globalnog istraživanja koje koordinira i provodi u više od 20 zemalja diljem svijeta Globalni fond za preživjele (Global Survivors Fund). Predmet istraživanja ove globalne studije je razmjer zločina seksualnog nasilja u svijetu i prepreke s kojima se preživjeli/e susreću prilikom nastojanja da ostvare pravo na reparacije, a konačni cilj je pružanje konkretnih preporuka kako bi reparacije bile pravilno osmišljene i dostupne preživjelima.

Studija dostupna na bosanskom jeziku i engleskom jeziku.

KAKO DA ŽRTVE RATNIH ZLOČINA OSTVARE PRAVO NA NAKNADU ŠTETE U KRIVIČNOM POSTUPKU

Vodič za ostvarivanje naknade štete u krivičnom postupku dostupan je na ovom linku. U ovoj brošuri žrtve ratnih zločina ili drugih krivičnih djela mogu pronaći sve pojedinosti o tome kako tražiti naknadu štete u okviru krivičnog postupka. Vodič daje odgovore kako oštećeni mogu ostvariti besplatnu pravnu pomoć i kako se mogu uključiti u krivični postupak radi naknade štete.       

Imovinskopravni zahtjev mogu podnijeti sve žrtve krivičnih djela, uključujući i zaštićene svjedoke bez ugrožavanja njihove sigurnosti i otkrivanja  identiteta, čime traže naknadu prouzrokovane nematerijalne ili materijalne štete. “Vodič upućuje oštećene žrtve u njihova prava i odgovara na najčešća pitanja o imovinskopravnom zahtjevu, ali daje i informacije o besplatnoj pravnoj pomoći i psihološkoj podršci koja im je dostupna”, istakla je Amila Husić, pravna savjetnica TRIAL International-a.

Iz TRIAL International-a ističu da su žrtve ratnih zločina generalno nedovoljno upoznate sa mogućnostima za ostvarivanje određenih vidova reparacija za zločine koje su pretrpjele kao i sa međunarodnim odlukama čija implementacija bi doprinijela unapređenju njihovog položaja i prava. UN Komitet protiv torture je 2019. godine donio Odluku kojom je ukazao da Bosna i Hercegovina nije omogućila žrtvi ratnog seksualnog nasilja efektivno i provodivo pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i što potpuniju rehabilitaciju. Navedenom Odlukom Komitet preporučuje Bosni i Hercegovini da se preživjeloj isplati naknada štete, te u što kraćem roku osigura pružanje odgovarajuće besplatne medicinske i psihološke pomoći i javno službeno izvinjenje. Sve najznačajnije pojedinosti Odluke UN Komiteta protiv torture, a čiji su zaključci značajni za sve žrtve, možete pronaći na ovom linku.

Ove brošure su izrađene u sklopu projekta Abandoned no More: Support to the implementation of UN CAT Decision in Bosnia and Herzegovina koji provodi TRIAL International a podržava Vlada Ujedinjenog Kraljevstva.

BORBA ZA PRAVDU NE POZNAJE GRANICE: 29 GODINA NAKON ŠTO SU RATNI ZLOČINI POČINJENI U FOČI, OSUMNJIČENI UHAPŠEN I OPTUŽEN U CRNOJ GORI

Slobodan Ćurčić, osumnjičen da je u Foči 1992. godine ubio dva civila bošnjačke nacionalnosti, silovao jednu osobu te učestvovao u silovanju i seksualnom zlostavljanju bošnjačkih žena i djevojaka zajedno sa drugim osobama, uhapšen je i optužen za ova krivična djela u Crnoj Gori. Slučaj predstavlja važnu prekretnicu jer je ovo jedan od prvih predmeta ratnih zločina prenesenih iz BiH u Crnu Goru, što pokazuje da borba za pravdu ne poznaje granice.

TRIAL International je od samog početka pružao pravnu podršku preživjeloj ratnog seksualnog nasilja, na dugom putu borbe protiv nekažnjivosti, uključujući komunikaciju sa Tužilaštvom BiH koje je vodilo istragu u njenom predmetu. Optužnica je podignuta 2018. godine. Kako se osumnjičeni nije nalazio u BiH, izdata je Interpolova „crvena potjernica“ za njegovo hapšenje, te je konačno uhapšen u Crnoj Gori, nakon čega je optužnicu potvrdio Viši sud u Podgorici u decembru 2021. godine. TRIAL International također sarađuje sa Human Rights Action, nevladinom organizacijom koja se bori protiv nekažnjivosti u Crnoj Gori, kako bi preživjeloj obezbijedili pravnog zastupnika  u krivičnom postupku.

“Pravda mora biti zadovoljena, bez obzira na vrijeme koje je proteklo od kada je zločin počinjen. Saradnja tužilaštava na Balkanu je ključna za procesuiranje većeg broja počinilaca ratnih zločina počinjenih u BiH, budući da su se mnogi od njih odselili u susjedne zemlje u pokušaju da izbjegnu pravdu”, izjavila je je Ajna Mahmić, pravna savjetnica u TRIAL International-u.

Prema dostupnim podacima, do kraja 2020. godine, u oko 40% neriješenih predmeta pred bh. sudovima, optuženi se ne nalaze u zemlji. U Izvještaju Evropske komisije o Bosni i Hercegovini iz 2021. godine navodi se da je saradnja pravosuđa na Balkanu kada je riječ o procesuiranju predmeta ratnih zločina i dalje neefikasna, iako postoje bilateralni protokoli o saradnji koji se odnose na ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid između Tužilaštva BiH i njegovih pandana u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

U Izvještaju se navodi: „ Pošto imaju više državljanstava, ove osobe navodno borave u susjednim zemljama. To im omogućava da izbjegnu pravdu koristeći zabranu u zemljama regiona da izručuju svoje državljane za krivična djela genocida, zločina protiv i ratnih zločina ”. 

TRIAL international se nada da će ovaj primjer uspješne saradnje između pravosudnih organa BiH i Crne Gore, uz podršku posvećenih nevladinih organizacija, doprinijeti borbi protiv nekažnjivosti.

Prekidanje kruga interpretacije prošlosti: zabrana veličanja osuđenih ratnih zločinaca

Tokom 25 poslijeratnih godina problem interpretacije umjesto činjeničnog progovaranja o prošlosti bio je jedan od ključnih problema u suočavanju s prošlošću i poticanju povjerenja. Da bi se društvo suočilo sa zločinima počinjenim u njegovo ime, potrebno je utvrditi odgovornost i činjenice (krivična suđenja), te na osnovu te forenzičke istine pristupiti razumijevanju, pravdi i pomirenju. Uprkos postojanju sudski utvrđenih činjenica, u Bosni i Hercegovini uspješno se promovira i održava mitološki narativ o ratu, kojem je cilj održavanje etničkih grupa razdvojenim, bez vizije i vjere u zajedničku budućnost.

Ovo održavanje interpretativne „istine“ o ratu u BiH uspostavlja se i održava na nekoliko načina: negiranjem, osporavanjem ili opravdavanjem ratnih zločina, revizionizmom (h)istorijskih događaja te ništa manje važnim – veličanjem osuđenih ratnih zločinaca. Veličanje se očituje kroz različite forme: nazivanjem javnih prostora (ulica, javnih ustanova) prema osuđenim ratnim zločincima, isticanjem fotografija ratnih zločinaca na javnim skupovima, dodjelom odlikovanja osuđenim ratnim zločincima, održavanjem memorijala te podizanjem spomenika kojima se veličaju ratni zločinci, oslikavanjem murala s likom osuđenih ratnih zločinaca u podijeljenim sredinama, osnivanjem i djelovanjem udruženja i organizacija od ratnih zločinaca ili u vidu podrške ratnim zločincima i promoviranja zločinačke ideologije. Svi ovi pojavni oblici veličanja osuđenih ratnih zločinaca nisu ništa drugo do osporavanje odgovornosti pojedinaca za počinjene ratne zločine te ujedno osporavanje stradanja žrtava i njihove patnje. Podvođenje individualne odgovornosti pod kolektivnu memoriju etničke grupe nije ništa drugo do kreiranje novih mitova o prošlosti, koja se uspješno kroz javni prostor utiskuje u sjećanje novih generacija. Dovoljno puta ponovljena iskrivljena slika prošlosti postaje ništa drugo do etnički ispravna – istina. Upravo u tom procesu i njegovoj posljedici leži opasnost za stabilni mir i osporava se mogućnost za suočavanja s prošlošću. Ilustracija ovoga  može se vidjeti na primjeru murala Ratku Mladiću u Beogradu: grčevita odbrana fizičkog upisivanja slave osuđenom ratnom zločincu nadišla je zahtjeve i pokušaje brisanja istog kao civilizacijske sramote. Mural je naslikan krajem jula ove godine, nakon što je sud u Hagu 8. juna Ratku Mladiću potvrdio doživotni zatvor. Ovo je očit primjer interpretativnih tumačenja prošlosti iza kojih – čak i ako ih nije sama oslikala – stoji država s policijskom zaštitom muralu, zvaničnici koji polažu cvijeće ispred njega te represija usmjerena prema svakom drugačijem sjećanju. Cijela borba za mural je izronila tenzije, podgrijavanja mržnje i jasan nedostatak političke odgovornosti za suočavanje s prošlošću.

Nakon neuspješnih pokušaja usvajanja zakona u parlamentarnim procedurama, a koji bi zabranili negiranje, osporavanje i veličanje presuđenih ratnih zločina, Odlukom Visokog predstavnika donosi se Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u kojem se reguliše ova materija. Dok se zabrana odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenih pravomoćnim presudama primjenjuje samo ukoliko je počinjena na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine, dotle je formulacija koja se odnosi na veličanje manje kompleksna za primjenu. Naime, Krivični zakon propisuje kao krivično djelo dodjelu priznanja, nagrade, spomenice, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili ukoliko se registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča osoba osuđena pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Dakle, ovdje nema uslova da radnja veličanja treba potaknuti na nasilje ili mržnju da bi predstavljala krivično djelo – već su ove radnje same po sebi krivično djelo. To znači da je krivično djelo, primjera radi, oslikani mural Ratku Mladiću u Banjoj Luci (10. 12. 2021), osuđenom za genocid i ratne zločine pred Haškim tribunalom. Uz iscrtani Mladićev lik ispisana je poruka “Ujedinjenje je počelo i to se više ne može zaustaviti” – kao ilustracija korištenja prošlosti za mobiliziranje mržnje i podgrijavanja konflikta u trenutnoj kompleksnoj političkoj situaciji.

Krivično djelo veličanja osuđenih za ratni zločin je i isticanje transparenta podrške i fotografije osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka na nogometnim utakmicama u Širokom Brijegu i Mostaru (novembar 2021). Ipak, oba nogometna kluba kažnjena su zbog toga što su navijači veličali osuđenog ratnog zločinca – Disciplinska komisija Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine odlučila je da tribine stadiona obaju klubova budu zatvorene za naredna tri meča, a uz to će morati platiti i novčanu kaznu.

U novembru 2021. godine tri grafita posvećena Ratku Mladiću iscrtana su i dosta brzo prekrečena u Prijedoru. Prema navodima policije sva tri grafita su prekrečili mještani.

Institucionalna i ona manje formalna reakcija na ova krivična djela čini se da se razvija nakon normiranja ovog djela u Krivičnom zakonu BiH. Praksa uklanjanja veličanja osuđenih ratnih zločinaca tako može biti istinski dobar primjer. Ipak, ostaje pitanje: šta raditi sa oznakama, simbolima, muralima koji su postavljeni prije donošenja izmjena Krivičnog zakona? Ove odredbe ne mogu se primijeniti retroaktivno (primjenjuju se od objave), no nazivi ulica, murali, grafiti i dalje u javnom prostoru veličaju ratne zločince i ideologije koje oni predstavljaju. Naprimjer, u Kalinoviku, Nevesinju, Gradišci i Gacku murali posvećeni ratnim zločincima i dalje nisu uklonjeni. Vlasti u tim lokalnim zajednicama ističu ili kako nisu nadležni za taj posao ili da čekaju uputu s višeg nivoa vlasti. Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko pozvao je sve lokalne vlasti da uklone iz javnog prostora murale i druge sadržaje kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci nakon što je nametnuo izmjene zakona kojima je to zabranjeno. Situacija je pak – nepromijenjena.

Tužilaštvo BiH ima nadležnost za primjenu odredbe Krivičnog zakona o zabrani veličanja osuđenih ratnih zločinaca, no izmjene simbola i naziva ulica jesu u nadležnosti općina i gradova (odnosno određenih institucija na ovim nivoima – skupština ili vijeća). Za uklanjanje naziva ulica i trgova koji nose imena osuđenih ratnih zločinaca dovoljna je opredijeljenost lokalnih vlasti. Donošenje novih naziva ili postavljanje simbola koji veličaju osuđene ratne zločince bi svakako bilo krivično djelo. Dakle, stvarno pitanje je zašto lokalne zajednice ne uklanjaju ovakve nazive ulica/ustanova, murale, simbole…?

Izmjene Krivičnog zakona su osnova za suzbijanje destruktivnih praksi negiranja ili veličanja ratnih zločina i ratnih zločinaca, no ujedno su potencijal da se probudi angažman i pozitivne akcije svih aktera za eliminiranje dosada produciranih negativnih praksi. Propustiti ovaj momentum za drugačiji pristup prošlosti i otvaranje prostora empatije i razumijevanja za sve one koji ponovo dijele isti životni prostor bilo bi zamrzavanje stečenih pozicija – pozicija isključivih etnonacionalističkih narativa u kojima nema mjesta za žrtve i preživjele. Koliko je pozitivno bilo smanjenje praksi negiranja ili veličanja toliko je važno potaknuti i brisanje iz javnog prostora onoga što je i dalje uvredljivo, iskrivljeno i vrlo politički instruisano u bilo kojem dijelu BiH.

Priznavanje ratnih zločina te prestanak njihovog negiranja i veličanja od važnosti je za izgradnju društva na moralnim, etičkim, demokratskim i pravnim principima. Društvo koje se ne ogradi od zločina, koje jasno ne osuđuje zločine, ne može napredovati i pružiti sigurnost i perspektive za bolju budućnost svojim građanima/kama. Nužno je procesuirati krivična djela veličanja ratnih zločina, no i djelovati u lokalnim zajednicama gdje se izmjene o nazivima ulica, javnih institucija, spomenicima i drugim oblicima memorijalizacije u javnom prostoru mogu donositi. Insistiranje na upotrebi utvrđenih činjenica  u javnom prostoru, posebno u lokalnim zajednicama, mora postati prioritet.

U trenutku pisanja ove analize, suprotno pozitivnim promjenama zabilježenim nakon Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u smislu smanjenja prakse negiranja, osporavanja, veličanja ratnih zločina i zločinaca, predmetni zakon postao je sredstvo političke ucjene i pritisaka. Novoizabrani visoki predstavnik Christian Schmidt izrazio je spremnost da ukine postojeći zakon kada na snagu stupi novi
zakon usklađen s evropskim i međunarodnim standardima koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Razumijevajući potrebu da ova vrsta zakona bude usvojena u redovnim procedurama države i dođe kao saglasnost i opredijeljenost volja iznutra, potrebno je istaknuti i opasnost vraćanja u ruke vladajućih političara ove oblasti – odnosno onih koji su godinama unazad onemogućavali usvajanje ovakvog zakona, istovremeno negirajući i veličajući ratne zločine i zločince.  Zakon, ako bi se potencijalno vratio unutar institucija na usvajanje, mora da sadrži iste elemente koje sadrži trenutno i mora biti usklađen s evropskim i međunarodnim standardima. Ovo moraju biti kriteriji koji će biti ispunjeni.

Ova analiza nastala je u saradnji pravne ekspertice Lejle Gačanice s organizacijama forumZFD i TRIAL International.