POZIV ZA FACILITATORA/ICU ZA PROGRAMSKO PLANIRANJE
CILJ: Programski plan/okvir za naredne dvije godine (2024 i 2025) za TRIAL International ured u BiH
Naziv: Facilitator/ica za programsko planiranje
Početak angažmana: 18.09.2023. godine
Krajnji rok za realizaciju: 02.10.2023. godine
Pozadina
TRIAL International je organizacija koja se bori protiv nekažnjivosti počinitelja najtežih međunarodnih zločina i podržava žrtve u njihovoj borbi za pravdu. Fokus rada TRIAL International ureda u BiH je na borbi protiv nekažnjivosti i promociji tranzicijske pravde, čime se nastoje unaprijediti prava žrtava ratnih zločina. Za više informacija posjetititi http://trial.ba, https://trialinternational.org
Ciljevi
Generalni cilj angažovanja facilitatora/ice jeste pružanje podrške prilikom timskog planiranja, razvijanje i izrada dvogodišnjeg programskog plana TRIAL International ureda u BiH, a oslanjajući se na već postojeći strateški plan organizacije TRIAL International za period 2021-2024.
Područje posla facilitatora/ice uključivat će:
- Facilitiranje interne radionice, pomaganje u zajedničkom razvijanju dvogodišnjeg programskog plana i zacrtanih ciljeva koji se žele postići;
- Vođenje timskog planiranja, koje uključuje diskusije o budućim aktivnostima i načinu djelovanja, uključujući identifikovanje i ublažavanje rizika,te procjene mogućnosti realizacije programskih aktivnosti;
- Izrada dokumenta koji će služiti kao programski plan TRIAL International uredu u BiH u navedenom periodu;
TRIAL International će biti zadužen za:
- Organizovanje mjesta održavanja radionice;
- Ustupanje tehničkih resursa i dodatnih postojećih strateških dokumenata organizacije;
Proizvodi;
- Dokument novog programskog plana (2024 i 2025)
Vremenski okvir i rokovi:
Angažman treba započeti 18.09.2023. a završiti najkasnije 02.10.2023.
Potrebne vještine:
- Najmanje pet godina iskustva u facilitiranju i izradi strateških i programskih planova za međunarodne organizacije i/ili organizacije civilnog društva;
- Poznavanje konteksta u kojem djeluju organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini, a koje se bave zaštitom ljudskih prava;
- Poznavanje tema vezanih za procese tranzicijske pravde i suočavanja sa prošlošću će se smatrati prednošću;
- Dokazane vještine komunikacije i facilitiranja;
- Poželjna odgovarajuća univerzitetska diploma;
- Poznavanje postojećeg zakonskog, institucionalnog i administrativnog uređenja Bosne i Hercegovine, a koje se odnose na pitanja kojima se bavi TRIAL International;
- Poznavanje pravnog i društvenog okvira za rad civilnog društva u BiH;
- Potpuno radno poznavanje B/H/S jezika i engleskog jezika.
Uz prijavu potrebno je priložiti sljedeće dokumente:
- CV (životopis) u kojem je opisano obrazovanje i relevantno radno iskustvo, uključujući reference na dosadašnjim sličnim angažmanima;
- Pisanu dokumetaciju koja dokazuje prethodno iskustvo u izradi sličnih dokumenata.
- Kratak prijedlog metodologije i pristupa radu.
Molimo Vas da Vašu ponudu dostavite do ponedjeljka 21.08.2023. godine, na e-mail adresu bh@trialinternational.org.
Prekid institucionalne tišine o preživjelima ratnog seksualnog nasilja i djece rođene zbog rata
Autorka teksta: Marija Arnautović
Tekst nastao u saradnji sa TRIAL International-om.
“Naša prava treba da budu posložena i da budu prihvaćena. Ne tražimo previše. Mislim da smo skromni u svojim zahtjevima”, kaže, nakon što je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (BiH) usvojila Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, Midheta Kaloper predsjednica Udruženja žrtava rata Foča ‘92-’95.
Nacrtom zakona, koji je poslat u parlamentarnu proceduru, uređena su prava za žene žrtve ratnog silovanja, a djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja prepoznata su kao posebna kategorija civilnih žrtava rata. Ukoliko Parlament Federacije BiH usvoji Nacrt, oni će na osnovu tog statusa biti u mogućnosti da ostvaruju određena prava predviđena tim zakonom.
Žene žrtve ratnog silovanja će ukoliko Nacrt zakona bude usvojen u Parlamentu Federacije BiH, između ostalog, steći prednost kada je riječ o ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, dobiti pravo na banjsko-klimatsko liječenje, pokrivanje troškova sahrane. Pored toga što se djeci rođenoj iz čina ratnog silovanja, prvi put priznaje status civilne žrtve rata, Nacrt zakona reguliše i prednost i prioritet u obrazovanju, te pravo na besplatno školovanje.
Za žrtve, one koji su preživjeli neke od najtežih oblika ratnog zlostavljanja, veoma je važno što će nakon toliko godina civilne žrtve rata imati jedinstven Zakon na nivou Federacije BiH. Svoja prava do sada su ostvarivali kroz Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom.
“Predugo smo čekali, ali kada su u pitanju dobre stvari, lijepe stvari nikada nije kasno”, dodaje Midheta Kaloper. Ono što je jako bitno, kako objašnjava, je da se kada zakon bude donešen njegova prateća prava koja će biti definisana maksimalno koriste i da žene žrtve ratnog silovanja i djeca rođena iz tog čina imaju prava da koriste ta prava.
“Prvi put je banjsko liječenje predloženo da bude, što je jako važno za sve nas. Druga stvar da se pravo o stambenom zbrinjavanju primjenjuje, jer je jako puno, nažalost, te populacije koja još uvijek nije riješila svoje stambeno pitanje. Između ostaloga i pravo na sahranu i dženazu, jer mi smo svjesni da biološki sat kuca da ćemo jednog dana otići sa ovoga svijeta, a puno je članica koje se nisu ostvarile u ulozi roditelja i koje nemaju bližih članova porodice koji bi se pobrinuli za sve to”, kaže ona.
U Udruženju Zaboravljena djeca rata (ZDR) navode da je značajno što civilne žrtve rata imaju svoj vlastiti zakon, a da se poseban značaj usvajanja Nacrta Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH ogleda u tome što su, nakon 30 godina pravne nevidljivnosti, djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja prepoznata kao posebna kategorija civilnih žrtava rata.
Revolucionaran korak
Pravna egzistencija djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja u vidu zakona, kako kažu u Udruženju ZDR, jeste revolucionaran korak kojeg su zakonodavni organi Federacije Bosne i Hercegovine napravili.
„Djeca rođena iz čina ratnog silovanja, prema ovom Nacrtu, jesu određena kao posebna kategorija civilnih žrtava rata. Međutim, kada se pažnja posveti suštini ovih odredaba, vidimo da je implementacija ovog zakona, u dijelu koji se odnosi na prava djece rođene iz čina ratnog silovanja, delegirana na kantonalne organe vlasti. Iako to predstavlja potencijalni rizik da pravna prepoznatljivost djece rođene kao posljedica rata ostane samo simboličnog karaktera, usvajanje Nacrta Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata FBiH predstavlja važnu prekretnicu u životima ove kategorije društva“, kažu oni.
To je, kako dodaju, posebno značajno što se kroz ovaj zakon, ne daje samo pravno priznanje postojanja ove kategorije društva, već se bosanskohercegovačkom društvu stavlja na znanje da je neophodno uvažiti njihovo postojanje kako bi se približili idealu društva jednakih vrijednosti.
Esma Palić iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike na pitanje koliko je usvajenje ovog zakona potrebno u društvenom kontekstu kaže da nema ozdravljenja društva dok se ljudima ne prizna njihova patnja, njihovo stradanje i dok se ljudi moraju boriti za svoju istinu.
“Dakle, ne možete vi doći do ozdravljenja društva dok se mi ubjeđujemo je li neko preživio, je li to što je preživio teško, je li to što je preživio zaslužuje ljudsko poštovanje, priznavanje i uvažavanje. Nema ozdravljenja ovog društva dok se svačija patnja ne prizna”, objašnjava ona.
Posebnu patnju su, kako kaže, preživjele žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja u ratu i od svih ranjivih kategorija, ta grupa građana/ki su najranjiviji dio društva naročto zbog činjenice što su tu osobe koje su prošle tako teška stradanja, a društvo ne prihvata da su oni žrtve već naprosto moraju da ostanu u svijetu svoje traume.
“Zato je važno da otvaramo ovu priču, da priznamo žrtvu koju su podnijele te naše sugrađanke i sugrađani koji su preživjeli najteža stradanja da bi oni mogli jednostavno da se osjećaju priznatim članovima u društvu”, objašnjava Palić.
Nacrt Zakona o civilnim žrtvama rata Federacije BiH, prema riječima pravne savjetnice organizacije TRIAL International, Ajne Mahmić, donosi mogućnost za unaprjeđenje prava, ali i za prepoznavanje novih kategorija koje su dugo bile nevidljive u bh. društvu. Dosadašnja prava preživjelih ratnog seksualnog nasilja, dodaje ona, nisu odražavala njihove stvarne potrebe, a značaj ovog Nacrta leži upravo u činjenici da su preživjeli dali doprinos za izradu novog zakonskog okvira.
„Organizacija TRIAL International je također učestvovala u izradi Nacrta kroz dostavljanje prijedloga koji su izrađeni u konsultacijama sa preživjelima i drugim organizacijama civilnog društva, a koji su se oslanjali na nalaze Studije o mogućnostima ostvarivanja reparacija za žrtve ratnog seksualnog nasilja u BiH. Ova Studija, koju je izradio TRIAL International, objavljena je 2022. godine i realizovana uz direktnu saradnju sa preživjelima“, navodi Mahmić.
Federalni ministar Adnan Delić je, dodaje ona, kroz svoje izjave pružio podršku žrtvama i preživjelima, stoga nam drago je što je resorno Ministarstvo prepoznalo značaj ovog Zakona i uvažilo određene prijedloge TRIAL International-a, ali i drugih predlagača.
“Ovaj zakon je jedinstven jer prvi put uvodi u pravo djecu rođenu iz čina ratnog seksualnog nasilja, što konačno znači i institucionalni prekid tišine te šalje poruku da nisu sami u društvu”, kazao je Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike Federacije BiH, novinarima u Sarajevu, 21 juna kada je Vlada utvrdila Nacrt zakona.
Lex specialis
Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtva rata ima, kaže Esma Plić, dvije značajne koristi. Prva je da se njim prvi put unaprijeđuju prava civilnih žrtava rata, prvenstveno osoba koje su preživjele ratno seksualno zlostavljanje i silovanje tokom rata u BiH, da se njim kao civilne žrtve rata uvode djeca koja su rođena iz čina ratnog silovanja, te da se za ovu populaciju određuju prava, što predstavlja značajan iskorak u postojećem zakonskom okviru i u postojećem pristupu zaštiti civilne žrtava rata.
“Drugi značajan je doprinos izmjena ovog zakona ogleda se u činjenici da je zaštita civilnih žrtava rata do sada provođena u okviru jednog izuzetno složenog i velikog zakona – Zakona o osnovama socijalnih zaštite i zašte civilne žrtava rata i zašte parodice sa djecom koji obuhvata sve socijalne kategorije”, kaže ona.
Zakon kojim je do sada bila obuhvaćena ova grupa građana/ki jako je složen, doživio je velike izmjene i koji je, kako kaže Palić, uslijed svega toga bio teško primjenljiv u praksi. Svi ti problemi, posebnim zakonom, koji je pored ostalog i jedinstven u svijetu, biće riješeni.
“Donosimo poseban zakon zaštiti civilnih žrtava rata koji će biti jasan, precizan i puno lakše primjenljiv s jedne strane, a s druge strane imamo situaciju da ovim zakonom popravljamo i napređujemo prava i obim zaštite i sami pristup u zaštiti civilnih žrtava rata od toga da se uvodi određena grupa korisnika, što sam rekla to su djeca koja su rođene iz čina ratnog silovanja, da se unapređuju prava porodica poginulih civilnih žrtava rata, da se unapređuju prava samih civilnih žrtava rata, ali isto tako i da imamo tu jednu precizniju odredbu za koje namjene se ova sredstva osiguravaju, gdje smo se osvrnuili na obavezu države da ove naknade predstavljaju jedan dio reparacije države i zaštitu koju su žrtve preživjele”, objašnjava ona.
U Udruženju Zaboravljena djeca rata očekuju razumijevanje zastupnika za ponuđena rješenja i napore koji su uloženi od strane nevladinog sektora i stručnjaka. Napominju da zaštita civilnih žrtava rata nije od važnosti samo za tu kategoriju, već i za društvo u cjelini, a da su ovakvi normativi krucijalni za obezbjeđenje sistema u kojem sva lica uživaju jednaku zaštitu i prilike, što je zagarantovano najvišim pravnim aktima države.
„Vjerujemo da zastupnici federalnog parlamenta imaju volju za prepoznavanjem nužnosti rješavanja ovakvih društvenih i pravnih izazova, te da su spremni preuzeti odgovornost glede obezbjeđenja osnovnih ljudskih prava. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti postaviti kvalitetan pravni i politički presedan za druge države u svijetu, te na taj način obezbijediti da se diskriminacija ovakvog tipa ne dešava kako u našem, tako i u drugim postkonfliktnim društvima“, navode u ovom Udruženju.
Saliha Đuderija iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH navodi da se još ne zna kako će Nacrt zakona proći u Parlamentu Federacije, no da on osim prepoznavanja statusa djeci rođenoj nakon čina ratnog silovanja prepoznaje i određena prava na stipendiranje i školovanje te da može predstavljati određenu satisfakciju civilnim žrtvama rata.
Značajno je što se u kategoriju civilnih žrtava rata uvode i djeca rođena iz čina ratnog silovanja, iako su, kako kaže, neka druga prava trebali davno da uživaju.
“Naravno propustilo se da se uživaju, tako da je i u tom kontekstu ovim izmjenama dobro što je uvedena i ta kategorija, to je ono što je novena u federalnom zakonu. U Republici Srpskoj to pitanje nije uređeno jer oni imaju zakon o pravima žrtava torture, a ovo rješenje je uvedeno u Brčko distriktu”, dodaje Đuderija.
U Republici Srpskoj 2018. godine je usvojen Zakon o zaštiti žrtava ratne torture. Njim je stvoren okvir za regulisanje statusa i prava žrtava ratne torture, ali isključivo licima koja imaju prebivalište u tom entitetu. Vlada Federacije BiH je početkom 2019. godine prihvatila inicijativu Skupštine Zeničko-dobojskog kantona za usvajanje zakona o civilnim žrtvama rata Federacije, a Vlada Brčko distrikta je prošle godine usvojila prva Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata, koji je prepoznao zakonski djecu rođenu kao posljedica ratnog silovanja.
Vlada Brčko distrikta prošle godine u julu jednoglasno je podržala Odluku o donošenju Zakona o civilnim žrtvama rata koji se djeci rođenoj nakon ratnog silovanja priznaje status. Nakon toga Skupština Distrikta usvojila je Zakon kojim su regulisana prava žrtava na prioritet pri obrazovanju i stipendiranju, pravo na invalidninu ili medicinsku rehabilitaciju.
Iz TRIAL International-a, koji je svojim zagovaranjem uveliko doprinio donošenju Zakona u Brčko distriktu, tada su pozdravili donošenje Zakona, ali i ukazali da je učinjen propust, jer djeci rođenoj nakon ratnog silovanja nisu priznata sva prava, te da je potrebno unaprijediti pravni okvir. Prije svega, kako su naveli, priznanje statusa je ograničeno samo na djecu čije su majke već ostvarile status žrtve silovanja u ratu, što isključuje svu drugu djecu čije majke nisu tražile ovakav status.
Esma Palić kaže kako se zakon u Federaciji pripremao više od godinu, te da nije pušten u procedure zbog tih okolnosti izazvanim formiranjem vlasti nakon izbora, da se ne bi dešavalo da se zakoni, kao što je bilo slučajeva, vraćaju iz Parlamenta.
“U međuvremenu na zakonskim rješenjima je počelo da se radi u Brčko distriktu. Prepisali su dio naših rješenja kada je riječ o djeci koja su rođena kao posljedica ratnog silovanja. Iako mi imamo malo bolja rješenja. Ne samo da smo priznali status toj djeci, mi smo im predvidjeli određena prava. Ne materijalna, ali prava koja će ih afirmisati i ojačati u društvo”, objašnjava Palić.
Decenije čekanja
U Udruženju Zaboravljena djeca rata smatraju da je zakonska rješenja svakako trebalo još davno donijeti. Podsjećaju da je Bosna i Hercegovina preuzela je niz međunarodnih obaveza koje se tiču normiranja jednog ovakvog pravnog akta, te da je dugogodišnje propuštanje implementiranja preuzetih obaveza BiH kao države, dovelo je do multipliciranja niza problema s kojima se civilne žrtve rata svakodnevno susreću.
„Nažalost, implementacija zakona će biti kompleksnija upravo iz razloga što se s posljedicama bavimo 30 godina nakon njihovog nastanka. Postavljeni zahtjevi povodom ostvarivanja prava civilnih žrtava rata, u pojedinačnim slučajevima, biće teško ispunjivi. Uzmimo samo primjer da se brojni ratni zločini nisu procesuirali iz razloga što su svjedoci preminuli, a obje ove komponente, svjedoci i presude, od velike su važnosti u procedurama utvrđivanja statusa civilnih žrtava rata“, objašnjavaju iz ovog udruženja.
Dodaju i da kada su u pitanju djeca rođena iz čina ratnog silovanja, moramo imati na umu da su to sada odrasli građani i građanke u starosnoj dobi od 28 do 32 godine koji nisu uživali prava koja su cjeloživotno imala djeca ratnih vojnih invalida ili djeca poginulih boraca.
„Životi i potrebe preživjelih ratnog seksualnog nasilja i djece rođene iz ovog ratnog zločina predugo su zanemareni od bosanskohercegovačih vlasti, ali i društva u cjelini, a rok za preuzimanje odgovornosti u kontekstu zaštite njih kao civilnih žrtava rata sve je kraći“, navode oni.
Kada su u pitanju prava žena žrtava ratnog silovanja, do sada se to, kako kaže Midheta Kaloper predsjednica Udruženja žrtava rata Foča ‘92-’95. rješavalo individualno, što prema njenom mišljenju nije dobro jer ta pitanja treba da se riješe sistemski.
“Pravo koje imam ja u Sarajevu ili žena u Tuzli treba da ima i žena u Srednjebosanskom kantonu i u Hercegovačko neretvanskom kantonu i u Unsko-sanskom kantonu. To su ona pitanja koja trebaju da se riješe na nivou evo sada govorimo Federacije. Ali mi bismo bile najsretnije da se ona riješe na nivou BiH da svaka žrtva ima pravo, jer žrtva je žrtva, ne treba da se spominju ni vjera ni nacija ni bilo koja pripadnost”, objašnjava ona.
U udruženjima žrtava kažu da zakonska rješenja dolaze prekasno, ali bez obzira na to raduju se što će i nakon skoro tri decenije moću da uživaju prava koja im nisu bila data.
“Žao mi je zbog onih koje su otišle sa ovoga svijeta, koje nisu dočekale ta prava, koje nisu uživale u tim pravima, žao mi je najviše zbog njih, a bogami i zbog nas, ali evo nadam se da su institucije u BiH prepoznale ova pitanja, prepoznale su i pitanja djece koja su rođena iz čina silovanja, što nam dodatna satisfakcija da i ta djeca pored svojih majki imaju pravo i da ih ova država prepozna, jer smo mi i oni građani ove države i tako trebaju da nas tretiraju”, kaže Kaloper.
Preživjeli na ovaj Zakon i unaprjeđenje svojih prava, kaže pravna savjetnica organizacije TRIAL International Ajna Mahmić, čekaju godinama i svakako se ovaj proces trebao realizovati i ranije. Ipak, dodaje, pohvalno je što se ovim Nacrtom preživjelima šalje poruka da nisu zaboravljeni i da uz podršku svojih sugrađana i dalje mogu tražiti pravdu i ostvariti svoja prava.
Saliha Đuderija smatra da se sa ovakvim zakonskim rješenjima kasni jer se primjenjuje politički pristup rešavanja ovih pitanja, što je generalno šteta za sve ono što se tiče svih žrtava rata.
“Trebalo je jednostavno tu se izvući iz politike i svim žrtvama osigurati minimalna osnovna prava koja od strane države trebaju biti osigurana. Nebitno koji nivo vlasti i šta bi osiguralo ono što je bilo bitno da ona budu jednaka, ujednačena i da se žrtve ne osjećaju ni na koji način diskriminirane. A sada imamo jedan šarolik sistem koji na neki način nije ujednačen u svim pravima, jednostavno biraju se neka prava, neka ostaju neimplementirana”, kaže ona.
Esma Palić vjeruje da je zakon o civilnim žrtvama rata trebalo donijeti ranije. “Možda je ovome prethodio jedan drugi naš pokušaj gdje smo možda izgubili i vrijeme i energiju. To je pokušaj donošenja zakona zaštiti žrtava ratne i torturi gdje bi bili uključeni svi”, kaže ona.
Potreban zakon o zaštiti žrtva torture na nivou države
Dodaje da bi bilo veoma važno da se donese zakon zakon o žrtvama torture koji bi bio na nivou države, koji je bio u pripremi.
“Pripremili smo taj zakon, međutim, doživjeli smo situaciju da je Republika Srpska u roku od mjesec dana donijela svoj zakon koji opet ne rješava sve žrtve, koji ne rješava ono što treba da rješava. Rješenje je da imamo jedinstven zakon na nivou države – zakon o žrtvama torture koji bi obuhvatao sve koji su preživjeli ratnu torturu. Logoraše, žrtve ratnog seksualnog zaostavljanja, i silovanja, porodce nestalih koji nisu obuhvaćene drugim propisima”, kaže Palić.
Komitet protiv torture Ujedinjenih naroda je od 2004. godine u više navrata upućivao preporuke državnim vlastima BiH da hitno usvoje zakon o pravima žrtava torture, no to nikada nije urađeno.
U radu na pripremi ovog zakona učestvovale su i Esma Palić i Saliha Đuderija, koja kaže da je to trebao biti univerzalan zakon, koji bi prepoznao sve žrtve torture.
“Mi smo tu pokušali unijeti sve one najosnovnije postulate koje bi jednom zauvijek postavili jedan okvir za zaštite”, kaže Đuderija.
U pripremi Nacrta zakona o civilnim žrtvama rata učestvovala su brojna udruženja žrtava i nevladine organizacije, dali su svoje prijedloge i sada čekaju odluku federalnih parlamentaraca.
“Kada je prošle godine usvojen Nacrt zakona i kada je pušten u javnu raspravu mi smo dali svoje prijedloge, dali smo svoje amandmane pa ćemo vidjeti poslije kada uđe u parlamentarnu procedure. Pratićemo naravno, ako bude potrebe ponovno ćemo reagovati i dići svoj glas, da naša prava budu posložena i da budu prihvaćena”, zaključuje Midheta Kaloper.
Nacrt zakona o civilnim žrtvama upućen je u parlamentarnu proceduru, a kako bi stupio na snagu potrebno je da ga odobre oba doma entitetskog Parlamenta.
Održana panel diskusija „U SUSRET MEĐUNARODNOM DANU BORBE PROTIV SEKSUALNOG NASILJA U SUKOBU: TRI DECENIJE ČEKANJA NA PRAVDU“
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu (19. juni), organizovana je panel diskusija pod nazivom „U susret Međunarodnom danu borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu: tri decenije čekanja na pravdu“ u organizaciji TRIAL International. Ključna tema panela su bili izazovi u procesuiranju ratnih zločina trideset godina nakon početka rata u BiH, sa posebnim akcentom na seksualno nasilje u sukobu i položaj preživjelih žrtava danas.
„Žene koje su preživjele ratno seksualno nasilje nisu žrtve, već heroine koje se bore i danas. Iako počinioci na kraju ne dobiju adekvatan broj godina zatvora za svoja zlodjela, barem su izvedeni pred lice pravde, što pruža određenu satisfakciju“, navela je Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95.
Panelisti su se osvrnuli i na jedno od ključnih rješenja za efikasnije procesuiranje predmeta ratnih zločina, a to je izmjena Strategije za procesuiranje ratnih zločina.
„Strategija za procesuiranje ratnih zločina u našem zakonu ne prepoznaje suđenje u odsustvu, što omogućava zločincima da izbjegnu kaznu tako što napuste državu. Potrebno je pod hitno uvesti ovu zakonsku odredbu kako bi žrtve mogle tražiti pravdu i u slučajevima da počinilac napusti zemlju“, istakla je Mira Smajlović, pravna ekspertica i donedavna sutkinja Suda BiH.
Iako je određeni broj osumnjičenih za ratni zločin seksualnog nasilja i danas u egzilu u susjednim zemljama, prije svega Srbiji i Hrvatskoj, saradanja između zemalja je danas nešto bolja nego ranije.
„Saradnja u oblasti ratnih zločina između tužilaštava u regiji je znatno napredovala ali su problem ustavne odredbe koje onemogućavaju izručenje vlastitih državljana. Uz to, ne postoji ugovor između BiH i susjednih zemalja kojim bi se omogućilo izručenje vlastitih državljana koji su osumnjičeni za ratne zločine, kao što postoji na primjer za neke oblike organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca, koji dozvoljavaju izručenje vlastitih državljana.“, obrazložio je Mersudin Pružan, tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Ono što se pokazalo kao ustaljeno u dosadašnjoj praksi po pitanju izručivanja osumnjičenih za ratne zločine iz susjednih zemalja je procesuiranje nižerangiranih počinalaca. Nažalost na taj način se adekvatno ne kažnjava sistem koji je izdavao naredbe za sprovođenje zločina.
„Regionalna saradanja ne zavisi samo od Tužilaštva BiH, vjerujem da je politika duboko upletena u ovakve slučajeve, i smatram da dosadašnji rad nije dovoljan. Većina presuda koje imamo su osobe sa nižerangiranim statusom, što u konačnici nije dovoljno jer je potrebno procesuirati višerangirane osobe“, navodi Džana Brkanić iz BIRN-a.
OSCE misija u Bosni i Hercegovini direktno prati i vrši monitoring sudskih procesa od 2014. godine, a dosadašnje djelovanje na procesuiranju osoba koje su počinile zločin seksualnog nasilja u konfliktu ocjenjuju kao neadekvatno i nedovoljno.
„Ono što se u procesuiranju dešava u BiH je jako bitno i za druge zemlje, jer su ovdje ti zločini bili masovni i sve što se radi u Bosni i Hercegovini predstavlja mapu puta za druge zemlje i pokazuje kako da se ti procesi adekvatno sprovode“, naglašava Antonietta Trapani ispred misije OSCE-a u BiH.
Vremenski faktor igra ključnu ulogu u svim navedenim procesima koji mogu ubrzati rješavanje ovakvih slučajeva. Od završetka rata u BiH su prošle skoro tri decenije,a protok vremena sve više smanjuje mogućnosti za put pravde kroz sudske postupke.
POZIV: Panel diskusija “U susret Međunarodnom danu borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu: Tri decenije čekanja na pravdu”
Pozivamo Vas da prisustvujete panel diskusiji na temu “U susret Međunarodnom danu borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu: Tri decenije čekanja na pravdu” koja će se održati 6. juna u sali Una Hotela Holiday u Sarajevu u organizaciji TRIAL International-a.
Od početka rata u Bosni i Hercegovini je prošlo više od trideset godina, a mnoge žrtve i danas traže pravdu. Obilježavajući Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu (19. juni) kroz ovaj događaj želimo diskutovati o postignućima i daljim izazovima u procesuiranju ratnog seksualnog nasilja. Pored toga, namjera nam je da se tokom diskusije osvrnemo i na širi društveni kontekst i značaj procesuiranja za širu društvenu zajednicu. Tokom diskusije kao panelisti/panelistice će se obratit:
- Midheta Kaloper Oruli, Udruženje žrtava rata “Foča 92-95”
- Mira Smajlović, pravna ekspertica
- Mersudin Pružan, tužilac Tužilaštva BiH
- Antonietta Trapani, predstavnica OSCE misije u BiH
- Džana Brkanić, BIRN BiH
Pored navedenih panelista/panelistica, događaju će prisustvovati i pojedinci iz stručne zajednice, predstavnici nevladinih organizacija, aktivisti, predstavnici međunarodnih organizacija i studenti iz Bosne i Hercegovine. Ohrabrujemo sve prisutne da aktivno učestvuju u diskusiji i da svojim pitanjima i komentarima pridonesu ovom događaju.
Planirano vrijeme trajanja diskusije je 2 sata. Moderatorica panela će biti novinarka Selma Boračić-Mršo.
Prijaviti se možete na OVOM LINKU.
Događaj je organizovan u okviru projekta koji podržava fondacija Kvinna till Kvinna
Procesuiranje negiranja, glorifikovanja i odobravanja ratnih zločina: Kako uspostaviti sudsku praksu u BiH?
Okrugli stol “Prakse međunarodnih sudova i mehanizama za zaštitu ljudskih prava – Negiranje, glorifikovanje i odobravanje ratnih zločina“ održan je u Sarajevu 11. maja sa fokusom na efikasnije procesuiranja slučajeva kršenja člana 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se reguliše izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrepeljivosti.
Poricanja i odobravanja ratnih zločina bilo je i ranije, međutim, bh. društvo se u proteklim godinama sve intenzivnije suočava sa ovom pojavom u javnom prostoru. Odlukom prethodnog Visokog predstavnika u BiH Valentina Incka kojom se donosi dopuna Krivičnog zakona BiH iz jula 2021. godine, normirana je, između ostalog, zabrana javnog odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenih pravosnažnom presudom. Međutim, od stupanja izmjena Zakona na snagu pa do danas bh. pravosuđe nije procesuiralo niti jedan slučaj ove vrste.
Upravo navedeno je bilo i povod za organizaciju jučerašnjeg ekspertnog okruglog stola koji je okupio pravne strčnjake iz pravosudne zajednice, nevladinog sektora i međunarodnih organizacija. Učesnici su imali priliku diskutovati o slučajevima negiranja, glorifikovanja i odobravanja ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca, praksama međunarodnih sudova i mehanizama za zaštitu ljudskih prava u navedenom kontekstu sa posebnim fokusom na implementaciju odredbi iz stava 3 ovog člana Zakona.
Događaj je poslužio kao značajna platforma za razmjenu iskustava jer je na jednom mjestu okupio relevantne aktere i ponudio ekspertizu. Uvodničari okruglog stola bili su Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH, Džemila Begović, pravna ekspertica u oblasti krivičnog prava i Franjo Dragičević, viši pravni savjetnik u Ustavnom sudu BiH. Ovom prilikom je predstavljena i analiza pod nazivom: „Negiranje, glorifikovanje i odobravanje ratnih zločina u svjetlu prakse sudova i međunarodnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava – Kratki prikaz odabrane prakse Evropskog suda za ljudska prava, Evropske komisije za ljudska prava i Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija vezane za slučajeve iz Njemačke, Austrije, Francuske i Švajcarske“, autora Dejana Lučke. Uvid u analizu i društveno-politički kontekst, pored autora, dala i pravna ekspertica Lejla Gačanica, koja je ujedno i recenzentkinja publikacije.
Učesnici okruglog stola su se usaglasili da su navedene odredbe Krivičnog Zakona BiH u vezi sa članom 145a praktično primjenljive, te da je krajnje vrijeme započeti proces implementacije i uspostavljanja sudske prakse, slijedeći praksu Evropskog suda za ljudska prava koja već postoji. Naglašena je potreba i važnost ovakvih susreta i u budućnosti.
Događaj je organizovao TRIAL International u BiH, zajedno sa organizacijom forumZFD i Udruženjem mreža za izgradnju mira.
KONKURS ZA OTVORENU POZICIJU: PRAVNI SAVJETNIK/CA U TRIAL INTERNATIONAL – UREDU U BIH
TRIAL International traži novog/u kolegu/icu!
Ako želite postati dio TRIAL International tima u Bosni i Hercegovini i ako ispunjavate uslove navedene u oglasu, prijavite se za poziciju Pravnog/e savjetnika/ce do 23. maja 2023. godine.
Sve detaljne informacije o navedenoj poziciji i neophodnim kvalifikacijama pročitajte u nastavku, ili preuzmite oglas sa ovog linka.
Terms of reference, TRIAL International – Office in Bosnia and Herzegovina
Position: Legal Advisor, based in Sarajevo
Job description:
- Write submissions/complaints on grave human rights violations before domestic courts and international bodies;
- Provide advice and answers, as well as information related to BiH legislation and international legal standards for human rights;
- Conduct comprehensive research and prepare legal analysis related to the various issues that the association deals with;
- Follow the implementation of activities related to all legal affairs and legal activities of the association;
- Arrange the priorities and strategies for the association’s activities together with the Head of the Program and other members of the team;
- Assist in the production of project proposals and strategic plans required for TRIAL International’s work, in cooperation with other team members;
- Represent the work of the association to different actors at different levels and on events organized within and outside of the country;
- Appear in media on behalf of the association;
- Participate in the implementation of the association’s activities;
Conditions, qualifications and work experience:
- Education: Law degree obtained in Bosnia and Herzegovina, strong knowledge of human rights law and criminal law; knowledge in the area of transitional justice with emphasis on reparations will be valued and considered as an asset, LL.M. in International Law will be considered as an asset as well;
- Work experience: A minimum of 3 years of professional experience relevant to the position;
- Languages: One of the official languages of Bosnia and Herzegovina as a mother tongue, strong fluency in written and oral English;
Other:
- Sensibility in working with vulnerable groups is very important;
- Strong documentation, writing and advocacy skills, a demonstrated commitment and dedication to human rights, possession of a valid driving license.
APPLICATION
If you are interested in this position, apply by 23rd May 2023, by sending the necessary documents to the e-mail address: bh@trialinternational.org titled “Application for Legal Advisor”.
- Motivational letter;
- CV;
- Optionally: A brief legal writing sample (academic paper, policy brief or memo, news article, blog post or web content).
Only complete applications will be reviewed and only short-listed candidates will be contacted.
ABOUT THE ORGANIZATION
TRIAL International is a non-governmental organization fighting against impunity for international crimes and supporting victims in their search for justice. The organization provides legal aid, files cases, develops local capacities and advocates the human rights agenda.
For more information, visit TRIAL International website at: www.trial.ba and www.trialinternational.org, and FB page.
POZIV ZA KONSULTANTA/ICU
TRIAL International raspisuje konkurs za pravnog konsultanta/icu. Sve detaljne informacije o navedenom angažmanu i neophodnim kvalifikacijama pročitajte na linku.
Rok za prijave je 1. maj 2023. godine.
NEVLADINE ORGANIZACIJE UPUTILE INICIJATIVU ZA PRODUŽENJE ROKA ZA OSTVARIVANJE STATUSA ŽRTVE RATNE TORTURE U REPUBLICI SRPSKOJ
Trinaest organizacija civilnog društva, koje se bave zaštitom ljudskih prava, obratilo se Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske sa inicijativom za produženje roka za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje statusa žrtve ratne torture u okviru Zakona o zaštiti žrtava ratne torture, koji ističe u oktobru 2023.
„Ova inicijativa predstavlja odgovor na potrebe žrtava ratne torture u Republici Srpskoj u kontekstu ostvarivanja statusa i sa njim povezanih prava za teške zločine koje su ove osobe preživjele, a koje se trebaju i mogu regulisati u Zakonu“, ističe potpisnica Inicijative Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije Udružene žene.
Iako postoji značajan protok vremena u odnosu na ratna dešavanja u BiH on, nažalost, nije zaliječio stare rane, uključujući dugotrajne psihološke, fizičke, ekonomske i društvene posljedice torture po žrtve i njihove porodice. Mnoge žrtve i dalje pate od trauma povezanih sa zločinima koje su preživjele, koje su ostavile značajne posljedice,koju je teško prevazići.
„Podnijeti zahtjev za priznavanje statusa podrazumijeva da osoba javno progovori o svojoj traumi, a vrijeme kad je neko spreman na to je individualno. Zato je žrtvama potrebno ostaviti veći prostor da odluče kad su istinski spremne javno govoriti o svom traumatičnom iskustvu“, dodala je Golubović.
Potpisnici inicijative su ukazali i na Član 14. UN-ove Konvencije protiv mučenja, koju je država BiH kao potpisnica obavezna poštovati, u kojem se naglašava da pravo na naknadu treba biti efektivno, te da je potrebno uklanjati prepreke za uživanje prava na reparacije kao što je neadekvatno zakonodavstvo…proceduralne uslove koji otežavaju ostvarivanje prava, ograničeni rokovi i slično. Nadalje se ističe da je žrtvama potrebno osigurati ne samo de iure, već i de facto pristup „pravovremenim i djelotvornim mehanizmima za ostvarivanje prava.“
“Relevantni međunarodni standardi obavezuju države članice da osiguraju da sve žrtve torture imaju mogućnost pristupa njihovim pravima neovisno od toga kada je povreda nastala i da ne smiju biti ograničeni rokovima, obzirom na kontinuiranu prirodu efekata mučenja i činjenicu da svako ima pravo da odluči kada je spreman da progovori o svojoj traumi”, kazala je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International koja je potpisnica ove Inicijative.
Ako nije moguće ukinuti vremensko ograničenje, potpisnici Inicijative predlažu produženje roka na dodatnih pet godina, odnosno do oktobra 2028. godine, što bi dalo priliku žrtvama da podnesu zahtjev za ostvarivanje statusa, a institucijama sistema da ulože dodatne napore da prava propisana Zakonom budu implementirana u punom obimu i u korist žrtava.
“Suđenja za ratne zločine počinjene tokom oružanog sukoba u BiH još traju što znači da mnoge žrtve ratne torture nisu još ostvarile pravo na krivičnu pravdu. Iako prava na reparacije nisu direktno uslovljena krivičnom presudom, postavlja se pitanje zašto zatvoriti proces priznavanja prava i statusa žrtvama, ili ograničiti ga na neki vremenski period ako sam ratni zločin ne zastarijeva? I kakvu sliku o sebi kao društvu ostavljamo budućim generacijama ako žrtvama propišemo da je njihovo pravo na status zbog preživljene ratne torture bilo vremenski ograničeno i više nas posljedice sa kojima oni žive ne zanimaju?”, kazala je Radmila Žigić, direktorica Fondacije „Lara“.
U potpisu inicijative su: Fondacija „Udružene žene“ Banja Luka, TRIAL International, Udruženje građana „Zdravo da ste“, Fondacija „Lara“, Centar ženskih prava Zenica, Udruženje građana „Vive žene“, Udruženje žena “Most“ Višegrad, Udruženje Prijedorčanki „Izvor“, Genesis projekt, Fondacija „Cure“ Sarajevo, Mreža za izgradnju mira, Udruženje žena „Duga“ i Helsinški parlament građana Banja Luka.
RATNI ZLOČINCI SE VELIČAJU, A PREŽIVJELE POSRAMLJUJU
Od ratnog silovanja do #metoo. Amina Hujdur radi u organizaciji TRIAL International koja se bavi ljudskim pravima i govori o tome zašto je rodna neravnopravnost u korijenu nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini.
U neposrednoj blizini centra Sarajeva nalazi se ured TRIAL Internationala u Bosni i Hercegovini. Amina Hujdur, koja radi na komunikacijama, dočekuje nas na ulazu, u prizemlju i vodi nas uz nekoliko stepenica. Ured je mali, ali prozračan sa visokim stropovima i nekoliko svijetlih i vijugavih prostorija odvojenih visokim staklenim vratima.
TRIAL International jedna je od partnerskih organizacija fondacije Kvinna till Kvinna. Pružaju podršku žrtvama/preživjelim ratnog seksualnog nasilja u postizanju pravde i obeštećenja. U Bosni i Hercegovini djeluju od 2008. godine. Osim besplatne pravne pomoći žrtvama rata, bave se strateškim parničenjem, zagovaranjem prema donositeljima odluka i jačanjem kapaciteta u pravosudnom sistemu.
#metoo mi je otkrio obimnost nasilja
Kao i u cijelom svijetu, nasilje nad ženama je široko rasprostranjeno i u Bosni i Hercegovini. Krivična djela se jako malo prijavljuju.
“Ovdje se na to gleda kao na privatni problem koji treba rješavati kod kuće. Ali mi – organizacije koje rade s preživjelim – znamo koliko je to netačno. Ako pobliže pogledate, shvatit ćete koliko društvo utiče na stepen rodno zasnovanog nasilja,” kaže Amina.
Spominje #metoo val koji je prošle godine zahvatio većinu Zapadnog Balkana. Okidač je bio slučaj srbijanske glumice Milene Radulović, koja je policiji zbog seksulanog nasilja prijavila svog srednjoškolskog profesora glume, poznatog producenta. Njeni postupci ohrabrili su mnoge žene i djevojke da progovore.
“Reakcija javnosti bila je masovna. U Bosni i Hercegovini – u sklopu Facebook grupe “Nisam tražila” – hiljade i hiljade osoba progovorilo je o rodno zasnovanom nasilju kojem su bile izložene,” kaže Amina.
Bila je to prekretnica nakon koje se razotkrila veličina problema koji je bio “gurnut pod tepih”, kako Amina opisuje. S jedne strane, podrška je bila ogromna. S druge strane, žrtve/preživjele rodno zasnovanog nasilja su ispitivane o tome da li govore istinu ili u kojoj su mjeri njihovi postupci doprinijeli slučaju. Ukratko: žrtve su okrivljivane.
Sramota i stigma za žrtve i preživjele
Isti nedostatak podrške, kao i sramotu koja se nameće žrtvama/preživjelim rodno zasnovanog nasilja, možemo pronaći u historiji zemlje nakon rata 1990-ih.
“Tokom rata u Bosni i Hercegovini više od 20.000 žena, muškaraca i djece je silovano ili podvrgnuto seksualnom nasilju. Ukupni, zastrašujući broj, međutim, vjerovatno nikada neće biti potvrđen, jer mnoge preživjele osobe nikada neće ispričati svoju priču. I dan danas, društvo mnoge propituje i osuđuje,” kaže Amina.
Žrtvama/preživjelim je nametnut zadatak da se pobrinu da njihove priče ne padnu u zaborav.
Veličanje ratnih zločinaca
Amina nas vraća u period prije dvije godine, kada je posjetila grad Foču povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu i sukobima. Foča je jedan od gradova u Bosni i Hercegovini u kojem su počinjeni neki od najstrašnijih zločina.
“Zajedno sa grupom preživjelih posjetile smo sportsku dvoranu Partizan. Upravo u toj sportskoj dvorani prije samo 30-ak godina žene i djevojčice su grupno silovane i podvrgnute teškim mučenjima. Svake godine, one odlaze na to mjesto koje im je donijelo ogromnu bol i traumu, stanu pred njega i govore svoju istinu,” kaže Amina.
Sjeća se da je podigla pogled i vidjela veliki mural osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića – koji je veličao njega i njegov lik.
“Ljudi u gradu su nam skandirali njegovo ime. I sjećam se da sam pomislila kako taj trenutak predstavlja primjer našeg odnosa prema preživjelim u Bosni i Hercegovini. Dok se osuđeni ratni zločinci na neki način veličaju, preživjele osobe su one koje se odbacuje. Često su one prisiljene nositi krivicu za zločine kojima su bile podvrgnute, a ne počinitelji,” kaže Amina.
Ratno seksualno nasilje
Rodna neravnopravnost povećava vjerovatnoću ratnog seksualnog nasilja. Proučavanje seksualnog nasilja počinjenog tokom rata u Bosni i Hercegovini 1990-ih godina pokazalo je dva glavna obrasca.
“U nekim slučajevima, činila ga je vojska iz oportunističkih razloga tokom okupacije određenih gradova. Tada se to često činilo u vojnom okruženju koje je bilo ispunjeno toksičnim maskulinitetom i predodžbom da muškarci i žene zapravo nisu ravnopravni. Silovanje i seksualno nasilje nad ženama smatralo se normom i koristilo se kao način kontrole ili dominacije,” kaže Amina.
Silovanje kao oružje rata
Drugi obrazac seksualnog nasilja bilo je sistematsko korištenje silovanja kao oružja rata.
“Nažalost, ista predodžba o muškarcima i ženama kao neravnopravnim, u temelju je i ovog drugog obrasca. Žene su te koje treba osvojiti, a ako osvojite žene suprotne strane, ne nanosite štetu samo ženama, već i društvu u cjelini,” kaže Amina.
Dalje objašnjava da je svirepost nekih od tih zločina – genitalno sakaćenje i prisilne trudnoće, na primjer – bila proračunata kako bi se nanijela teška šteta ženama, njihovim porodicama i zajednicama. Cilj je bio stvoriti što veću traumu određenoj grupi ljudi.
“Izrazito je važno shvatiti do koje mjere je seksualno nasilje korišteno kao oružje rata u Bosni i Hercegovini. Mi kao država tek trebamo pružiti adekvatnu podršku preživjelim. Nasilje koje su doživjele ne može se umanjiti. Nije dovoljno samo prepoznati osobu kao preživjelu, priznati joj to našim zakonodavnim sistemom, nego podrška mora biti holistička,” kaže Amina.
Počinitelje treba procesuirati, a preživjelima je potrebna medicinska njega, često psihološka, da bi liječile traume.
“Mnogim preživjelim treba osjećaj pravde; treba im presuda kao javno priznanje njihovih patnji. Bosna i Hercegovina mora preuzeti odgovornost kada je u pitanju naš pravosudni proces, kako bi se to i postiglo,” kaže Amina.
Preživjele u solidarnosti s drugima
TRIAL International smatra da ubuduće, priču o ratnom seksualnom nasilju, ne bi trebalo diktirati društvo već same žrtve/preživjele rodno-zasnovanog nasilja.
“One mogu i trebaju preuzeti narativ. Preživjele ne žele biti predstavljene kao puke žrtve, ispunjene traumom i nesposobne da funkcioniraju. Žele da ih se predstavlja kao hrabre žene i muškarce koji i dan danas stoje uspravno, ne srame se i govore svoju istinu. One to rade jer ne žele da se to ikada više dogodi i važno je da podržimo preživjele da dijele svoje priče,” kaže Amina.
Objašnjava kako su ruska invazija na Ukrajinu i priče o počinjenom seksualnom nasilju tamo strašno pogodile Bosnu i Hercegovinu kao zemlju, a posebno preživjele.
“Kada je izbila vijest o ratu, razgovarala sam s preživjelim i do suza su me dovele njihove reakcije. Sve su me pitale ‘kako ih možemo podržati?’, ‘Kako im možemo pružiti sigurne prostore?’ Ako pobliže pogledate, mnoge osobe, preživjele seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini su objavljivale poruke javne podrške, te i dalje traže načine da podrže žene i muškarce koji su podvrgnuti silovanjima u Ukrajini.”
Kvinna till Kvinna podržava prava žena u Bosni i Hercegovini od 1993. Rat u Bosni i Hercegovini je okončan 1995. godine, ali je za sobom ostavio traumatizirano društvo. Na papiru, zakonodavstvo o jednakosti je napredno, ali je njegova provedba neujednačena. Žene zarađuju manje i malo ih je imenovano na položaje odlučivanja u politici. Nasilje nad ženama također je široko rasprostranjeno. Bosanskohercegovački ženski pokret radi na promoviranju mira, utvrđivanju odgovornosti za ratne zločine i zaustavljanju nasilja nad ženama. Kvinna till Kvinna podržava nekoliko partnerskih organizacija koje rade na promoviranju ženskih prava i položaja žena u društvu.
Više o radu Kvinna till Kvinna u Bosni i Hercegovini saznajte ovdje.
STAVITI ZAKON U SLUŽBU ŽRTAVA
Adrijana Hanušić Bećirović je viša pravna savjetnica u organizaciji za ljudska prava TRIAL International, jednoj od partnerskih organizacija fondacije Kvinna till Kvinna u Bosni i Hercegovini. Prije toga je radila kao konsultantica za razne organizacije i državne institucije, koristeći svoje stručno znanje iz prava u ostvarivanju pravde u pitanjima ljudskih prava.
Najveće postignuće je ono kada promijenite nečiji život na bolje. Adrijana Hanušić Bećirović postala je pravnica kako bi se borila protiv nepravde i posljednjih dvanaest godina čvrsto stoji na strani žrtava i preživjelih ratnih zločina.
Adrijanu Hanušić Bećirović krasi prirodna aura smirenosti i poštovanja; lagano naslonjena na stolicu i ruku prekriženih u krilu, strpljivo upija svako pitanje prije nego ponudi odgovor.
Kao viša pravna savjetnica u organizaciji TRIAL International, izrađuje pravne i zagovaračke strategije na osnovu kojih ova organizacija pruža podršku žrtvama i preživjelim seksualnog nasilja povezanog sa sukobom i sa drugim ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini.
“Moramo promijeniti zakone i sudsku praksu, moramo se boriti protiv nekažnjivosti i omogućiti žrtvama pristup odšteti. Strateško parničenje u vezi s ljudskim pravima znači pripremanje podnesaka za pozitivan ishod u predmetima pojedinačnih žrtava, ali sa nadom da bi to također moglo utjecati na širu zajednicu žrtava tako što će, naprimjer, potaknuti donošenje opće preporuke tijela UN-a za ljudska prava”, kaže Adrijana.
Tijela UN-a poput Odbora protiv mučenja i Odbora za eliminaciju diskriminacije žena, kao i preporuke Evropske komisije utječu na zakone i pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini. Zakoni i prakse koji se tiču pristupa pravdi i obeštećenja za žrtve seksualnog nasilja povezanog sa sukobom tek su djelomično usklađeni sa međunarodnim standardima ljudskih prava.
Kako Adrijana ističe, još mnogo toga treba uraditi, a TRIAL International se zalaže za provedbu međunarodnih preporuka.
Koristiti zakon kako bi služili drugima
Adrijana se nikada nije pitala zašto je odabrala baš studij prava jer je svoj život htjela posvetiti borbi za pravdu. Tokom rata u Bosni i Hercegovini ’90-ih godina iskusila je i svjedočila iz prve ruke šta znači suočiti se s kršenjem ljudskih prava i diskriminacijom.
“Nakon dvije godine života u stalnom strahu, moja je porodica izbjegla u Njemačku. Kao izbjeglica nastavila sam se suočavati i svjedočiti nepravdi. Zbog toga sam odlučila steći obrazovanje i vještine potrebne da pomognem onima koji si ne mogu pomoći jer sam bila u njihovom položaju i znam šta to znači,” kaže ona.
Tokom svog radnog vijeka ostala je vjerna ovom cilju i koristila je svoje vještine i znanje uvijek se fokusirajući na interes žrtava i preživjelih.
“Kada su u pitanju kršenja ljudskih prava općenito, moj univerzalni cilj je staviti zakon u službu žrtava. Osigurati alate za one koji nemaju sredstava da se sami izbore za svoja prava”, kaže Adrijana.
Ponekad to počinje podizanjem svijesti žrtava da je osjećaj nepravde koju su iskusili zaista stvaran i da je ono što im je učinjeno protivno pravnim normama i međunarodnim standardima.
“Može se raditi o samom činu nasilja, ali često i o nedjelovanju države u smislu odgovora na krivično djelo. Države su preuzele međunarodne obaveze i moraju ih valjano ispunjavati”, kaže Adrijana.
Odšteta žrtvama
Žrtve ratnih zločina u organizaciji TRIAL International mogu dobiti besplatni pravni savjet u vezi sa njihovim konkretnim predmetima. To mogu biti savjeti u vezi sa procesuiranjem počinitelja, ostvarivanjem pristupa reparacijama kao što su kompenzacije ili drugim mjerama podrške koje će im pomoći da vode normalan život.
“Žrtvama je važno da počinitelji budu adekvatno kažnjeni, da odsluže zatvorsku kaznu, međutim, odšteta također šalje važnu poruku – šteta koju su pretrpjeli je priznata i neko je mora platiti, počinitelj ili odgovorna država ili subjekt”, kaže Adrijana.
Ali pravda je ponekad teško dostižna u kompliciranom sistemu.
“Posljednjih deset godina radimo na pitanjima reparacija, a žrtve se suočavaju sa brojnim preprekama. U parničnom postupku se njihovi odštetni zahtjevi odbijaju po osnovu zastare, što je protivno međunarodnim standardima, a žrtve koje su izgubile slučaj moraju plaćati visoke troškove sudskog postupka. Zatim moraju platiti velike iznose upravo onome koga su tužili da im je uništio živote”, kaže Adrijana.
Prevencija zločina
Važno je, međutim, ustrajati u ovim borbama. Ne samo da bi se iskupilo za ono što se desilo u prošlosti već i da se osigura da se to više nikad ne ponovi.
“Rodno zasnovano nasilje općenito treba proglasiti neprihvatljivim i osuditi, treba ga kazniti i to adekvatno. Preventivna funkcija sankcioniranja počinitelja je također važna”, kaže Adrijana.
Uvjerena je da je masovna izloženost žena seksualnom nasilju povezanim sa sukobom u ratu ’90-ih u Bosni i Hercegovini (gdje se procjenjuje da je 20.000 žena, muškaraca i djece bilo silovano ili izloženo seksualnom nasilju) djelomično uzrokovana činjenicom da se na te zločine u to vrijeme gledalo kao na kolateralnu štetu rata.
“Tek nakon sukoba u Bosni i Hercegovini, ali i u Ruandi, došlo je do pomaka u pravosudnoj praksi. Promjenu načina razmišljanja potaknule su snažne pravnice i druge feministice i feministi poput političkih analitičara i analitičarki, psihologa i psihologinja i savjetnica za rodna pitanja. Tek tada je proglašeno da djela seksualnog nasilja povezanog sa sukobom mogu predstavljati ratni zločin, zločin protiv čovječnosti ili oblik genocida”, kaže Adrijana.
Jačanje položaja žena u mirnodopskim uvjetima odrazit će se na to kako će žene biti pogođene ratom i sukobima. Ako žene imaju podređenu ulogu i suočene su sa diskriminacijom i nasiljem u uvjetima mira, vrlo je vjerovatno da će trpjeti više seksualnog nasilja povezanog sa sukobom ako izbije rat.
“Nadam se da u Bosni i Hercegovini više nikada neće biti ovakvog nasilja ali moramo jačati sistem i institucije pravne države i educirati službenike i službenice. Kada je riječ o različitim oblicima rodno zasnovanog nasilja, važno je također jačati finansijski položaj žena, educirati ih i osigurati njihovu neovisnost”, kaže Adrijana.
Nagodba kao način da se izbjegne zatvor
Primjer koji pokazuje kako položaj žena u društvu utječe na njihove mogućnosti da ostvare pravdu je slučaj koji je TRIAL International imao prije nekoliko godina sa žrtvom koja je silovana kao maloljetnica.
“U vrijeme kada smo pokrenuli slučaj počinitelj je živio u Švicarskoj. Međutim, vjerojatno je shvatio da će bolje proći ako mu se sudi u BiH i da je manje vjerovatno da će dobiti oštriju kaznu”, objašnjava Adrijana.
Vratio se u Bosnu i Hercegovinu, a tužilac je od preživjele tražio da se očituje o sporazumu o priznanju krivnje kojim bi počinitelj dobio godinu dana zatvora i platio joj odštetu za dugotrajnu štetu koja joj je nanesena kao posljedica zločina.
“Bila je to stvarno teška odluka za nju. To je trajalo sedmicama i bila sam jako oprezna da ne utičem na nju na bilo koji način. Njoj bi bilo prihvatljivo da je dobio bar tri godine, odnosno malo više u zatvoru. Zbog silne želje da on prihvati odgovornost za nanesenu štetu ali i zbog njene teške ekonomske situacije, prihvatila je ponuđeni sporazum”, kaže Adrijana.
Počinitelju je, međutim, zakonski omogućeno da jednogodišnju zatvorsku kaznu otkupi, što je on i učinio. Shodno tome, nije odležao niti jedan dan u zatvoru.
“Žrtvi je bilo iznimno važno da mi u organizaciji TRIAL International pokušamo osigurati da se to nikada više nikome ne desi. Zakon koji dopušta otkup kazne još uvijek nije promijenjen, ali o tom smo problemu upozoravali domaće i međunarodne predstavnike kao i širu javnost. Ovu sam sramotu otvoreno pripisivala pravosudnim akterima domaćeg suda i tužilaštva koji su radili na predmetu, koji su također naišli na osudu svojih kolega. I to je način da se osigura da se ovakve stvari više nikada ne dogode u Bosni i Hercegovini. Zatvorske kazne za najteže međunarodne zločine se ne bi smjele mijenjati za novac”, kaže Adrijana.
Najznačajniji trenuci
Susreti sa neukim službenicima koji se vode političkim programima svakako su najteži dio posla, priznaje Adrijana.
“Ponekad nije važno koliko su dobri vaši pravni argumenti. Kao da govorite zidovima. Instruirani su da ne prihvate vaš prijedloge”, kaže Adrijana.
Nedostatak empatije prema ljudskom biću je frustrira i rastužuje. Ali postoje načini da se i ti službenici natjeraju da se više trude.
“Uvijek sam jako sretna kada mogu doprijeti do nečijeg srca pričajući pojedinačne priče žrtava i preživjelih. Kada pravni stručnjaci ne vide smisao u fokusiranju na određeni aspekt postupka ili promjenu zakona, možete pokušati ilustrirati konkretnim primjerima kakav je to osjećaj i šta je tu na kocki za žrtvu. I ponekad vidite tu promjenu, kad oni kažu: “Ma, zašto ne? Pokušajmo otvoriti novi teren!” Mislim da su to neki od najznačajnijih trenutaka koje možete postići kao advokat za ljudska prava. No trenuci na kojima sam najviše zahvalna su oni u kojima možete dotaknuti pojedinačne živote preživjelih.”
Kvinna till Kvinna podržava prava žena u Bosni i Hercegovini od 1993. Rat u Bosni i Hercegovini je okončan 1995. godine, ali je za sobom ostavio traumatizirano društvo. Na papiru, zakonodavstvo o jednakosti je napredno, ali je njegova provedba neujednačena. Žene zarađuju manje i malo ih je imenovano na položaje odlučivanja u politici. Nasilje nad ženama također je široko rasprostranjeno. Bosanskohercegovački ženski pokret radi na promoviranju mira, utvrđivanju odgovornosti za ratne zločine i zaustavljanju nasilja nad ženama. Kvinna till Kvinna podržava nekoliko partnerskih organizacija koje rade na promoviranju ženskih prava i položaja žena u društvu.
Više informacija o radu Kvinna till Kvinne možete pronaći na ovom linku.