Osuđeni za ratno silovanje isplatio odštetu preživjeloj
Osuđeni za ratno seksualno nasilje, u predmetu koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku, isplatio je naknadu nematerijalne štete koju je, pored osuđujuće kazne zatvora, presudom naložio ovaj sud. Ovo je prvi primjer isplaćivanja dosuđene naknade u krivičnom postupku kada je riječ o entitetskim sudovima u Bosni i Hercegovini.
Irisa Čevra, advokatica koja je zastupala oštećenu u ovom slučaju, naglašava da bi dobrovoljno ispunjenje obaveze prema pravosnažnoj presudi trebalo da bude standard, no da u praksi to često nije slučaj.
“Mislim da odluka počinitelja da dobrovoljno isplati dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom predmetu za ratno seksualno zlostavljanje predstavlja primjer da se IPZ može efektivno okončati u krivičnom postupku, bez provođenja izvršnog postupka“, kazala je Čevra.
Čevra također naglašava da je preživjela bila veoma zadovoljna što se predmet pozitivno okončao i što je došlo do isplaćivanja naknade štete koja joj pripada. I ranije su preživjele ratnog seksualnog nasilja isticale da im je mogućnost naknada štete važna u ekonomskom smislu, ali i da im daje “samouvjerenost da idu dalje i bore se za pravdu do kraja. Naknada je jednako važna i za buduće generacije kako se ovakvi zločini više ne bi dešavali”.
Ahmed Mešić, tužitelj koji je postupao u ovom slučaju, isplatu naknade štete od počinitelja vidi kao važan podstrek za daljnji razvoj ove sudske prakse i ostvarivanje prava žrtava na reparaciju.
“Siguran sam da će ova presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku imati pozitivne efekte prije svega na dosuđivanje imovinskopravnih zahtjeva u predmetima ratnih zločina na nivou Federacije BiH, ali i Republike Srpske. Kolege iz Kantonalnih i Okružnih tužilaštva su mi tražile da im dostavim presudu kako bi istu mogli izučiti i primijeniti korake na svoje predmete. Ovo je jasan pokazatelj sudovima i tužilaštvima da te presude nisu tu samo formalnosti radi, već se iste i realizuju kroz naplatu naknade, bilo doborovoljno, bilo prinudnim putem”, kazao je Mešić.
Podsjećamo, od 2015. godine pred Sudom BiH u predmetima ratnih zločina dosuđene su prve naknade nematerijalne štete u okviru krivičnih postupaka, te su počinitelji ratnih zločina na taj način, pored osude na odgovarajuće kazne zatvora, obavezani i na naknadu nematerijalne štete žrtvama. Iako se ova praksa od tog vremena do danas unaprijedila, ovaj važan korak ka ostvarenju prava žrtava na novčanu kompenzaciju ukazao je i na brojne prepreke naplate dosuđene naknade. Govoreći za Detektor, advokatica Nedžla Šehić kazala je da je naknadu teško naplatiti jer u 95 posto takvih slučajeva riječ je o počiniteljima koji su lošeg imovnog stanja ili koji su ranije otuđili svoju imovinu.
TRIAL International od 2015. godine radi na unapređenju prakse dosuđivanja naknade nematerijalne štete u krivičnim postupcima. Kao što smo to uradili i u ovom slučaju, nastavit ćemo facilitirati i zagovarati ostvarivanje naknade nematerijalne štete kroz ulaganje i dosuđivanje imovinskopravnih zahtjeva i educirati pravosudno osoblje na tu temu. Međutim, iako je ovakvih predmeta sve više, a praksa se razvija i pred entitetskim sudovima, nažalost, rijetki su primjeri u kojima počinitelji imaju imovinu ili u potpunosti poštuju sudske odluke, te postupajući po istim isplate naknadu štete.
“Ovaj aspekt priznanja odgovornosti jako je važan i za same preživjele. U većem broju slučajeva gdje počinitelji nemaju imovine ili su je otuđili isplati naknade nematerijalne štete mogu doprinijeti samo radnje tužioca u pogledu obezbjeđenja imovine kroz privremene mjere zabrane raspolaganja istom. Takav pristup pokazao se kao efikasan, ali tih slučajeva još uvijek je malo, te je potrebno da posebno tužioci u predmetima ratnih zločina pojačaju napore kada je riječ o sprovođenju finansijske istrage i obezbjeđenju imovine”, kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica iz organizacije TRIAL International.