OBRAĆANJE VIJEĆU ZA PROVEDBU MIRA NA TEMU POMIRENJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Povodom obilježavanja godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira održali su sesiju na temu 25 godina pomirenje u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini u okviru svog redovnog sastanka.Tim povodom, kako bi dali svoj osvrt na ovaj proces, zajedno sa Pablom de Greiffom, bivšim specijalnim izvjestiteljem Ujedinjenih nacija za promociju istine, pravde, reparacije i garanciju neponavljanja zločina, obratile su se i Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International – Ureda u BiH, i Lejla Gačanica, pravna ekspertica za tranzicijsku pravdu. Obraćanje Vijeću bila je prilika da pred ovim važnim tijelom ukažemo na trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, naročito kada je riječ o pravu na pravdu i reparacije za ratne žrtve, ali i da se osvrnu na temu negiranja ratnih zločina, što je svakako važno za proces izgradnje mira u BiH.
“Ne postoji prečica za pomirenja. Pomirenje je dug proces, ali moramo naglasiti da ono nije zamjena za procese pravde i vladavine zakona, već bi im trebao prethoditi. Međutim, proces pomirenja ne može biti uspješan ako ne uključuje aspekt prepoznavanja odgovornosti“, rekao je Pablo de Greiff.
Mnogo godina nakon završetka rat u BiH i dalje vidimo da nije učinjeno dovoljno za rješavanje najvažnijih pitanja za žrtve rata. Stoga, kako bi procesi pomirenja mogli napredovati, moramo voditi računa o onome na što se Predsjedništvo BiH nedavno obvezalo, ali što je često, čini se, zanemareno, a to je “osiguranje da narodi i građani mogu živjeti dostojanstveno“ – što se posebno odnosi na žrtve ratnih zločina.
“Žrtve ratnih zločina i dalje trpe kršenja njihovih prava na pravdu, istinu i reparaciju. Ovo dodatno produbljuje osjećaj nepovjerenja prema vlastima, koje, čini se, ne mogu ili ne žele u potpunosti poštivati svoje međunarodne obaveze o ljudskim pravima”, kazala je Adrijana Hanušić Bećirović.
Prve postratne godine bile su obilježene snažnim angažmanom civilnog društva, koji se ispoljavao nekim, naizgled običnim radnjama, poput prelaska različitih državnih, entitetskih i etničkih linija, ponovnim povezivanjem ljudi i intervencijom tamo gdje formalna politika nije mogla doći, do traženja formalnih zakonodavnih rješenja, pružanje podrške žrtvama i davanje glasa građanima, objašnjava Lejla Gačanica, pravna ekspertica za tranzicijsku pravdu.
Međutim, institucije Bosne i Hercegovine na svim nivoima nisu se dovoljno angažovale u izgradnji mira – ta su pitanja uglavnom prepuštena civilnom društvu, aktivistima za ljudska prava i građanima. Jasan primjer je sveprisutno poricanje sudski utvrđenih ratnih zločina ili veličanje onih koji su ih počinili, dok nadležne institucije još uvijek nemaju „političke volje“ da usvoje odgovarajuće propise koji bi to zaustavili, što je prepoznato i publikacijom „Nazivanje ratnih zločina pravim imenom“ koju je TRIAL International priredio u saradnji sa Forumom ZFD.
“Nedavno, Predsjedništvo BiH podsjetilo nas je na obavezu suosjećanja sa bolom i patnjom pripadnika svih naroda i građana, te na obavezu iskazivanja poštovanja svim nevinim žrtvama rata. Međutim, to nažalost koči trenutno nacionalističko političko okruženje. Nedostatak odgovarajuće regulative omogućava političke elite svih strana da manipuliraju utvrđenim činjenicama i da ih koriste za svoje političke ciljeve, ometajući tako proces pomirenja i podrivajući izgradnju mira”, rekla je Gačanica.
Kao što se može vidjeti iz posljednjih 25 godina, pred nama su još mnogi izazovi i ne postoji brzo niti jednostavno rješenje za podjele i sukobe koji postoje od 1990-ih. Zbog toga procesi društva i vlasti ne smiju biti paralelni, već ujedinjeni u cilju uspostavljanja i promocije izgradnje povjerenja.