REPARACIJE ZA ŽRTVE RATNOG SEKSUALNOG NASILJA SU IZVODLJIVE I NE KOŠTAJU MNOGO

 “Naknada štete je važna u ekonomskom smislu, ali je jednako važna za buduće generacije kako se ovakvi zločini više ne bi dešavali. To žrtvama daje samouvjerenost da idu dalje i bore se za pravdu do kraja”

K, preživjela seksualnog nasilja[1] 

Ove godine, TRIAL International će provesti istraživanje o reparacijama za preživjele ratnog seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini, u suradnji s Global Survivors Fund (Globalni fond preživjelih), zajedno sa lokalnim partnerom Vive žene, u svrhu promovisanja pristupa reparacijama i pružanja potpunijeg uvida u percepciju i očekivanja preživjelih od različitih oblika reparacija. Cilj ovog globalnog istraživanja, koje će biti provedeno u 20 zemalja diljem svijeta, je da kreira neophodni podsticaj i pruži praktična rješenja, posebno ukazujući na činjenicu da su reparacije ostvarive i da ne koštaju mnogo.

U Bosni i Hercegovini mnoge žrtve ratnog seksualnog nasilja i dalje ne mogu ostvariti svoja prava, uključujući pravo na  reparaciju, čak ni 25 godina nakon završetka rata. Iako je zemlja poduzela određene radnje, dosadašnji koraci nisu ni izbliza dovoljni da se na adekvatan način riješi taj problem. Bosna i Hercegovina još uvijek nije uspostavila ujednačen sistem reparacija za preživjele ratnih zločina. Kao rezultat političkih nesuglasica, pokušaji uspostavljanja takvog mehanizma su do sada bili neuspješni. Nepostojanje ujednačenog sistema reparacija u BiH znači da mnoge žrtve ratnog seksualnog još nisu dobile reparacije za zločine koje su preživjele, bilo u obliku novčane naknade ili socijalnih davanja. Dosadašnja praksa je također dovela do neravnopravnog položaj preživjelih, jer bh. entiteti nemaju isti pristup reparacijama.

Međunarodni mehanizmi za ljudska prava (poput UN-ovog Komiteta za ljudska prava, UN-ovog Komiteta protiv torture i UN-ovog Komiteta  za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena) su već nekoliko puta u prošlosti preporučili da Bosna i Hercegovina mora kreirati sistem koji bi garantovao jednaka prava svim preživjelima u BiH i osigurao odgovarajuće programe za njihovu rehabilitaciju. Odlučujući o slučaju koji je prvi put pokrenut protiv BiH, UN CAT je naglasio da BiH mora uspostaviti učinkovit sistem reparacije na državnom nivou i pružiti sve oblike reparacija žrtvama ratnih zločina, uključujući žrtve seksualnog nasilja.

Danas imamo nekolicinu izvještaja o određenim  aspektima reparacija u Bosni i Hercegovini, međutim oni ne nude sveobuhvatnu i jasnu sliku i, još važnije, većina njih ne uključuje povratne informacije preživjelih o njihovom razumijevanju i potrebama za reparacijama. S obzirom na činjenicu da je vremenom veliki broj žrtava rata preminuo, a da nisu ostvarili svoja prava, potrebno je provesti sveobuhvatno istraživanje, dok ova populacija još ima mogućnost da se njihov glas čuje.

2019. godine dobitnici Nobelove nagrade za mir Denis Mukwege i Nadia Murad pokrenuli su novu inicijativu za pomoć preživjelima seksualnog nasilja u konfliktu. Globalni fond za preživjele za cilj ima preživjelim osigurati odštetu i druge vidove reparacije, posebno u slučajevima gdje počinitelji ili države ne žele ili nisu u mogućnosti da to ostvare. Doktor Mukwege proveo je značajan dio svoje karijere pomažući žrtvama seksualnog nasilja u Demokratskoj Republici Kongo. Nadia Murad, koja je i sama preživjela seksualno nasilje neumorno radi na isticanju problema seksualnog nasilja koje se koristi kao ratno oružje.


Citat je preuzet iz publikacije Obeštećenje preživjelih u okviru krivičnih postupaka: perspektive sa terena . Naknada štete u okviru krivičnog postupka, na koju preživjela referiše u ovom citatu, je jedan način na koji preživjele mogu ostvariti prava na reparaciju.