Od nedostatka zakonskog odgovora, do uloge društva
Izravne posljedica rata koji je okončan prije 25 godina i dalje su prisutne u Bosni i Hercegovini – kroz višegodišnje potrage za nestalima i boli koja prati članove porodica u teškim trenucima pronalaska svojih najmilijih, kroz procesuiranje odgovornih za ratne zločine, ali i dugogodišnje čekanje žrtva na mnoge sudske procese. Pored boli i patnje, ali i borbe žrtava za istinu, pravdu i reparacije, manfiestovanje rata nažalost ogleda se i u sveprisutnom negiranju mnogih zločina koji su se desili, pa i onih utvrđenih od strane sudova. Negiranje je skoro uvijek praćeno glorificiranjem osuđenih ratnih zločinaca, što se često manifestuje u javnom prostoru: u muralima sa likovima ratnih zločinaca, grafitima fašističkih obilježja, skandiranjima slogana na sportskim događajima kojima se negiraju masakri, te u isto vrijeme glorificiraju njihovi počinitelji ili pak u komemoracijama i javnim skupovima na kojima se ističu fotografije ratnih zločinaca. Manipulacija ratnim narativima uzastopno je primijenjeno političko sredstvo kreiranja javnog mnijenja, a negiranje, minimiziranje ili pak odobravanje i opravdavanje počinjenih zločina te selektivno prihvatanje i odbacivanje pravde kontinuirano izazivaju napetosti u podijeljenom društvu.
“Kratki prikazi su nastali na osnovu istraživanja provedenog u 2019. godini, rezultat kojeg je bila i publikacija “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom”, i dijaloga koji su otvoreni o potrebi i modelima pravne regulacije zabrane negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Okruženje u kojem je prihvatljivo i dozvoljeno negiranje ili veličanje zločina je štetno za društvo i za preživjele; ovo ujedno dovodi u pitanje pravosuđe i demokratske institucije”, kazala je Lejla Gačanica, pravna ekspertica.
TRIAL u Bosni i Hercegovini i forumZFD inicirali su u 2019. godini pokretanje konstruktivnog diskursa o neophodnosti donošenja zakona o zabrani poricanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. U nastojanju da se uspostave i održe otvoreni razgovori sa različitim akterima i relevantnim grupama o ovoj temi, ali u konačnici i jedan širi dijalog i podizanje društvene i političke svijesti o temi suočavanja s prošlošću ove organizacije organizuju diskusije te izrađuju istraživačke radove, počevši sa publikacijom “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom” i Tabelarnim prikazom zakonskih rješenja negiranja u drugim državama, koji su prethodili ovim kratkim prikazima.
(7. oktobar 2020. godine) Kako bi se preživjelim ratnog seksualnog nasilja, ali i preživjelim drugih ratnih zločina, približio pristup pravosudnom sistemu, a shodno tome i kako bi ih osnažilo i ohrabrilo u njihovoj borbi za pravdu, TRIAL International, u saradnji sa Udruženjem žrtava rata “Foča 1992-1995”, jučer je organzivao diskusiju pod nazivom “”Ratni zločini – Pravo na pravdu i reparacije u krivičnim postupcima”.
“Pravdu sam pokušala ostvariti tokom čitavog rata i po završetku rata”, svoju priču započinje Semka Agić, članica udruženja “Naš glas”. “To je dugo trajalo, ali ja sam bila uporna a i TRIAL sa mnom, pa smo im stalno visili za vratom. Kada je proglašen ratnim zločincem, sav sam svoj teret žrtve prebacila na njega. Sad si ti žrtva, a sad sam ja – pobjednik”. Danas, Semka Agić otvoreno govori o svom iskustvu traženja pravde u nadi da će njena priča ohrabriti brojne preživjele koji na nju još čekaju.
Nažalost, i više od dvije decenije nakon rata brojni su problemi koji sputavaju preživjele u njihovoj borbi da ostvare svoja prava. Na primjer, mnoge od njih se nose sa ozbiljnim psihološkim posljedicama zbog nezaliječene traume. Pristup pravdi je i dalje ograničen, uključujući i činjenicu da mnogi počinitelji odgovorni za zločine nad njima i njihovim porodicama još uvijek nisu procesuirani. Upravo iz tog razloga, ova diskusija ima za cilj da preživjelima približi njihova prava i dostupna sredstva da ih ostvare, a obuhvata četiri aspekata traženja pravde za preživjele a to su: uloga udruženja žrtava, pravna podrška u traženju pravde i pravične naknade štete u okviru krivičnih postupaka, psihološka podrška ali i prikaz ličnog iskustva u traženju pravde za počinjene ratne zločine.
“Smatram da je važno preživjele upoznati sa pravima u krivičnom postupku, kako bi se njihova uloga unaprijedila te kako bi aktivno učestvovali u istom, kako ne bili u ulozi pasivnog posmatrača, ili pak dokaznog sredstva, što je nažalost, često slučaj. Upoznavanje sa pravima, njihovo korištenje i stalno insistiranje na njima kroz proces može unaprijediti ulogu i položaj preživjelih. Određena prava su i namijenjena da ih zaštite ali i osnaže – pravo da budu informisani o statusu njihovih predmeta, prava u pogledu zaštite identiteta, te prava u pogledu ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva i pristupa besplatnoj pravnoj pomoći.”, kazala je Berina Žutić Razić, pravna savjetnica organizacije TRIAL International – Ureda u BiH.
Midheta Kaloper Oruli, sekretar Udruženja žrtava rata “Foča 1992-1995”, kazala je da za žrtve rata, a posebno osobe koje su preživjele seksualno nasilje u rata, su od veliko značaja diskusije na ovu temu.
“Ovakav susret daje preživjelim dodatnu motivaciju da se bore za pravdu, ma koliko put bio težak i trnovit. Moramo, i nakon ovoliko godina poslije rata, na svaki način ohrabriti naše sugrađanke da hrabro i dostojanstveno smognu snage i progovore o svemu što se dešavala tokom devedesetih”, pojasnila je.
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojio je inicijativu koja adresira problem plaćanja visokih troškova za javno pravobranilaštvo za građane, a posebno preživjele koji traže svoje pravo na odštetu za ratne zločine. Riječ je o dugogodišnjem problemu preživjeli ratnih zločina koji su pred bh. sudovima podnosili tužbene zahtjeve protiv entiteta kako bi ostvarili svoje pravo na naknadu nematerijalne štete, a koji su zbog primjene zastarnih rokova mahom odbijani prateći stav Ustavnog suda BiH iz 2014. godine, te su okončanjem takvih postupaka primorani plaćati visoke troškove zastupanja javnih pravobranilca entiteta. Kao posebno ranjiva kategorija, preživjeli ratnih zločina su u pokušaju traženja pravde prethodnom praksom bili “kažnjavani” plaćanjem naknada koje u nekim slučajevima dosežu i do nekoliko hiljada KM.
“TRIAL International već duže vrijeme pokušava pomoći žrtvama ratnih zločina koje su suočavaju sa problemom izvršenja sudskih odluka u kojima su dužni nadoknaditi troškove zastupanja javnim pravobraniocima, izuzimajući činjenicu da je većina preživjelih u nezahvalnoj imovinskoj situaciji i da se takvim postupcima zadaje konačan udarac od strane sistema koji je zanemario njihova prava i potrebe. Ova inicijativa je samo prvi korak i pokušaj rješavanja problema kroz izmjene zakona za žrtve kojima slijede takvi postupci. Nadamo se da će nadležne državne i entitetske institucije postupiti po preporuci Predstavničkog doma Parlamenta BiH i u narednom periodu započeti sa radom na ovom problemu”, kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica organizacije TRIAL International.
Usvajanjem inicijative se sugeriše nadležnim državnim i entitetskim institucijama, odnosno institucijama Brčko Distrikta BiH, da pripreme izmjene i dopune zakona o parničnim postupcima, kako bi se uvrstila odredba o oslobađanju od plaćanja troškova postupka, koji obuhvaća i iznos naknade i nagrade javnih pravobranilaštava. Ovo je samo jedan od koraka u nastojanju TRIAL Internationala da se preživjelima ratnih zločina koji bi se u narednom periodu mogli naći u situaciji u kojoj su se mnogi prije već našli, pomogne na neki način. Podsjećamo, inicijativa poziva nadležne institucije da izmjene zakona usklade sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava.
“Žrtve ratnih zločina su, prema trenutnom stanju stvari, žrtve postojećih zakonskih propisa koji im onemogućavaju pravičnu naknadu i koji ih dovode do prosjačkog stapa zbog visine naknade u slučaju gubljenja spora, jer se naknada pravobraniteljima obračunava po advokatskih tarifi, iako su pravobraniteljstva budžetski korisnici. Ova dvostruka nepravda je bila moj osnovni motiv za podnošenje poslaničke inicijative i nadam se da će svi nivoi vlasti imati sluha i po hitnom postupku usvojiti izmjene zakonskih propisa o parničnom postupku. Žrtvama su dovoljne ratne traume, ne treba ih biti i u miru”, kazala je Mirjana Marinković-Lepić, zastupnica Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ispred čije stranke je i podnesena ova inicijativa.
Pored toga, u cilju sveobuhvatnijeg i efektivnijeg rješenja ovog problema, TRIAL International je započeo i edukacije za advokate koji zastupaju žrtve ratnih zločina u ovim sudskim postupcima kako bi ih upoznali sa praksom Ustavnog suda BiH, kada je u pitanju kršenje prava na imovinu i prava na pravično suđenje kroz primjenu odredbi o troškovima zastupanja javnih pravobranioca prema važećim zakonima o parničnim postupcima, kao i sa praksom Evropskog suda za ljudska prava po istom pitanju.
Svijet je sa užasom gledao, prije samo 25 godina, da barbarstvo nije stvar prošlosti. 11. juli podsjeća nas da su 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske pod vodstvom Ratka Mladića ubili više od 8.000 Bošnjaka u enklavi Srebrenica, pred očima međunarodne zajednice. Što ostaje od ove traume danas? Kako najkrvaviji masakr počinjen u Evropi od Drugog svjetskog rata utječe na one koji brane prava žrtava ratnih zločina? Članovi ureda TRIAL Internationala u Sarajevu podijelili su svoje mišljenje o utjecaju genocida u Srebrenici na njihov rad.
Stvarno je teško nekome ko nije odrastao u Bosni i Hercegovini da razumije kako te ratne priče postaju dio vaše svakodnevice, putem ljude oko vas, televizije, obrazovanja, filmova.. objasnila je Amina Hujdur, saradnica za komunikaciju TRIAL International u Sarajevu. “Dok sam odrastala, činilo se kao da je znanje o tome šta se dogodilo u Srebrenici sveprisutno“, prisjeća se. Kanije, postajala je sve svjesnija događaja koji su se dogodili, pogotovo kad je kao reporterka pratila suđenje Ratku Mladiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. “Posebno se sjećam dana kada sam razgovarala sa porodicama ubijenih u srebreničkom genocidu. Osjetila sam veliki teret i odgovornost da prenesem priču ovih ljudi. Pitala sam jednu od žena sa kojom sam razgovarala šta sutrašnja presuda znači za nju: “Samo želim da se zna šta se dogodilo. A sutra svi hoće”, odgovorila mi je “.
Ali ta važnost sjećanja na genocid ne odgovara svima, pogotovo u skorije vrijeme u kojem se ovaj zločin, ali i drugi presuđeni ratni zločini, sve više poriče. “Iako je genocid u Srebrenici definisao historiju Bosne i Hercegovine i proširio opseg ionako zastrašujućih zločina koji su se dogodili između 1992. i 1995. godine, ti se zločini često javno negiraju“, rekla je Lamija Tiro, pravna savjetnica TRIAL International-a. Genocid u Srebrenici je sveprisutan u njenom radu, a posebno u njenoj borbi protiv nekažnjivosti, negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.
“Kao osoba koja je odrasla za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i koja živi i radi u postkonfliktnom društvu, uvijek sam se osjećala veliku motivaciju da pomažem preživjelima zločina“, izjavila je Berina Žutić Razić, pravna savjetnica u TRIAL International-u u BiH. Berina nastoji pomoći ljudima svoje zemlje u pomirenju i pružanju pomoći žrtvama ratnih stradanja.
Uprkos ogromnom broju dokaza i jednoglasnim presudama više međunarodnih sudova, poricanje genocida u Srebrenici i dalje je prisutno, i 25 godina nakon ovog zločina. Od presudnog je značaja za bosanskohercegovačko društvo da prizna sve zločine koji su se dogodili tokom rata, uključujući i genocid u Srebrenici. Samo suočavanjem sa svojom prošlošću BiH može graditi svoju budućnost. Budućnost u kojoj se ovakvi zločini ne bi ponovili.
Kazne koje sudovi u Bosni i Hercegovini izriču počiniteljima ratnog seksualnog nasilja su često predmet kritike javnosti. Najčešći problem koji se ističe je taj da su kazne većinom preblage i nedosljedne. Upravo ovaj problem bio je tema edukacija za sudije i tužitelje, ključne aktere kada je riječ o ovom pitanju, pod nazivom “Odmjeravanje kazni za ratno seksualno nasilje u krivičnim postupcima u BiH” koje je organizovao TRIAL International – Ured u BiH u saradnji sa Centrom za edukaciju sudija i tužilaca Federacije Bosne i Hercegovine i Centrom za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske.
Žrtve ratnog seksualnog nasilja se i dalje suočavaju sa značajnim problemima u pristupu pravosudnom sistemu. Strah od sveprisutne stigme, psihološki problemi zbog nezaliječene traume, nedostatak informacija o tome kako da se kreću kroz pravni proces i nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć samo su neki od problema koji odvraćaju preživjele od toga da prijave zločin. Međutim, čak i kada se odvaže na to da pravdu traže u sudnici, izrečene kazne često su razočaravajuće i ne odražavaju dubinu patnji koje su preživjele.
“Kroz višegodišnji rad TRIAL Internationala u BiH sa preživjelima ratnog seksualnog nasilja i praćenju ovih predmeta pred sudovima u BiH, primijećeno je da su kazne koje sudovi u BiH izriču počiniteljima ovih krivičnih djela preblage, obzirom na zakonom propisani raspon, kao i da su nedosljedne u pogledu ocjene olakšavajućih i otežavajućih okolnosti”, kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica organizacije TRIAL International – Ureda u BiH.
“Da bi se u konačnom došlo do pravedne i pravične kazne neophodno je cijeniti sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a takva procjena zahtijeva stručnost i znanje koje u sebi sadrži niz specifičnost što je slučaj kod ovih kaznenih djela. Ključno je da se to znanje kombinuje sa iskustvom, a ono se u značajnoj mjeri stjče i na ovakvim radionicama”, kazala je Lazarela Porić, sutkinja Kantonalnog suda u Novom Travniku i učesnica edukacije.
Nikolina Bajić, stručna saradnica Okružnog suda Banja Luka, kazala je se odmjeravanje kazne “manifestuje jednu od zadnjih karika u lancu zaštite žrtava, te ostvarenja same svrhe kažnjavanja”.
“Vjerujem da je pravilno razumijevanje prava optuženih i oštećenih – kao što je pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na pravično suđenje, pravo na žalbu, a što su sve prava koja su danas eksplicitno i implicitno naglašena, put ka pravilnom presuđenju”, rekla je Bajić, te je dodala “kako su edukacije poput ove značajne za senzibilizaciju svih činilaca koji djeluju u ovom polju”.
Organizacija TRIAL International je na ovaj problem prvi put ukazala publikacijom “Kažnjavanje ratnog seksualnog nasilja” i priručnikom “Odmjeravanje kazni za ratno seksualno nasilje” koji su pripremljeni na osnovu analize 92 presude donesene na državnom i entitetskim nivoima u predmetima koji su uključivali ratno seksualno nasilje u periodu od 2012. do 2017. godine. Tom prilikom ukazano je na poražavajući podatak da na entitetskom nivou, prosječno trajanje kazne za ratno seksualno nasilje iznosi samo 4,77 godina, što je ispod minimuma propisanog Krivičnim zakonom. Nakon predstavljanja publikacije i organizacije okruglog stola na ovu temu prošle godine, važna preporuka koja je nastala u diskusiji sa pravosudnim akterima bila je organizacija edukacija za tužioce i sudije. U skladu s tim, edukacije na ovu temu uvrštene su u godišnje planove edukacija centara za edukacije sudija i tužilaca u oba entiteta, čime je ova važna tema postala sastavni dio programa usavršavanja pravosudnih aktera.
Dana 1. juna 2012. godine TRIAL (Švicarska asocijacija protiv nekažnjivosti), Amnesty International i osam udruženja porodica nestalih osoba iz BiH (Udruga obitelji poginulih i nestalih branitelja iz Domovinskog rata općine Bugojno, Udruženje porodica nestalih osoba općine Hadžići, Udruženje porodica nestalih osoba općine Ilijaš, Udruženje porodica nestalih osoba iz Kalinovika (Istina-Kalinovik 92), Udruženje porodica nestalih Sarajevsko-Romanijske Regije, Udruženje porodica nestalih općine Vogošća, Udruženje Prijedorčanki – Izvor iz Prijedora, Organizacija porodica šehida zarobljenih i nestalih osoba “Vrbanja”Kotor Varoš – Travnik) uputili su zajedničko pismo na adresu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, tačnije ministru Damiru Ljubiću. Potpisnici pisma traže od države BiH da prepozna i prizna nadležnost Komiteta za prisilne nestanke za primanje i razmatranje pojedinačnih i međudržavnih komunikacija u skladu s članovima 31. i 32. Konvencije za zaštitu svih osoba od prisilnog nestanka, kao i da donese potrebne mjere za prilagođavanje domaćeg pravnog okvira u području kaznenog, građanskog i porodičnog prava sa obavezama preuzetim ratificiranjem Konvencije, uključujući između ostaloga i kodificiranje prisilnog nestanka kao zasebnog i samostalnog zločina u domaćem kaznenom zakonodavstvu.
Cjelokupni sadržaj zajedničkog pisma možete pročitati ovdje.
