• !FOTO 01-0177
  • !FOTO 02-0232
  • VH-Majke-Presuda-Karadzicu-7

  • VH-Srebrenica-2

  • VH-Srebrenica2015-27

  • VH-Trnopolje-Sudbin-Music-6
  • EASTERN BOSNIA - APRIL 2001: This are my grandmother’s hands. She survived two wars. 2nd World War and the Bosnian war for independence. Most of her family was exterminated in 2nd world war. Pretty much the offspring of the people that killed her family in 2nd world war committed atrocities in Bosnia in early 90’s. Eastern Bosnia is on the border with neighboring Serbia with river Drina as a natural border. Through the history Bosnia was always a border country between East and West, during the Ottoman period it was the border post towards Austrian empire, before that it was border between Eastern and Western Empire. This position made Bosnia quite a unique conglomerat of ckutures,traditions,religions. Other than that it didn't bring us too much good. When the war was over, a foreign journalist came to interview my professor of poetry, Marko Vesovic. Entering his appartment, the journalist noticed my professor's dog who was lying in a corner. 'What remarkable blue eyes he has,' the journalist said. 'Well, you see,' explained my professor, 'the dog used to eat the same food we ate during the war. Now he is blind. Dogs are ageing seven times faster than we do, so with us it is different. We still have to wait for the effects on us. I never witnessed a mortar shell exploding in front of the people in the market place or a sniper shooting someone in front of my high school. I was always a couple of seconds or minutes late, or I would pass by the market place just before the shell exploded and killed more than sixty people waiting to buy groceries, or I would be running in a dark street with broken glass falling on me. But I've seen people cleaning the streets after shelling, I've seen what was left of a young man after a thirty-kilo shell exploded near him, and I've also seen the face of woman who survived this unhurt. Lately, when I was in Jerusalem for the first time, I wanted to visit the Al-Aksa mosque. At the entrance I was stopped by an Israeli soldier, a native Russian, and an Arab guard of the mosque. 'You are not allowed to enter,' said the soldier. 'You are not Muslim.' 'But I am!' I insisted. They wouldn't believe me. In Italy, I told an acquaintance of mine that I was a Muslim. He was irritated. 'But then,' he said, 'you cannot be a European.' 'But I am!' I replied. The Turks have left us with an unsolved national question. Religion and culture have always been strongly intermingled in our country. When the Ottoman Empire conquered Bosnia in 1453, the strategy it used to establish its rule was Roman: Divide et impera. Religion was the vehicle. Favouring the Muslims helped the Turks run the country, but it divided the Bosnians. In the 19th century, during the era of Romanticism, when Central Europeans began to build up their ideas of nationhood based on concepts of cultural uniqueness, Bosnians developed their own cultural identities out of religious affiliations. But these cultural identities failed to develop into the idea of a Bosnian nation: Bosnian Catholics and Bosnian Orthodox were seduced by the ideas of a Great Serbia or a Great Croatia. Today Bosnia is a resort of moderate, autonomous European Islam. Actually most of the population are Christians: Orthodox and Catholics. The Arab countries were not too impressed by the Bosnian version of Islam and their help wasn't sufficient to help us defend ourselves against the former Yugoslav Army, one of the strongest armies in Europe. The body count in the recent war was almost all Bosnian Muslim, but for the first time in the last two hundred years we have a state of Bosnia and Herzegovina, a language that is recognized….We've never been closer to a nation. I'm afraid that the fact that Bosnians are white helped us a lot. Probably that's why it took only four years for NATO to intervene in Bosnia. Before the fall of Srebrenica, the UN safe haven zone, foreign involvement was on the level of bringing humanitarian aid, mostly only where the Serbian Army allowed, and counting the shells and bombs falling on Bosnian cities. Then after the fall of Srebrenica and the massacre of Bosnian Muslims that followed it, NATO bombed the Serbian positions and brought peace. The first shelling of their positions around Sarajevo came at night. I remember our windows, covered with humanitarian nylon sheeting with UN signs instead of glass, opening because of the detonations, this time on the Serbian side. My mother cooked a pie to celebrate it. Our lives during the war were reduced to the basics. Having a bath with five-litre canisters and then using the water for the toilet. Making meat pie without meat. We became experts at peeing in the dark. The  path to happiness was very short, and the learning curve was steep. Once we all adopted these vital skills, and even got used to our little limbo and for a moment stopped talking about peace, our politicians signed the peace agreement. We have a new anthem now. We also have a new flag. It shows a dark blue ground on which is placed a golden triangle, a row of golden stars on one side. The triangle is meant to represent Bosnia and the row of stars I guess imply the European Union. Today we have to stand in a queue to get a visa for every European country. The writer Ivo Andric, one of two Bosnian Nobel Prize winners, described Bosnia in one of his novels as a 'valley of darkness'. The valley is surely dark; it is dark with Bosnian blood, it is darkened by American ignorance and European impotence, it is dark because of the clouds above. Yet it is our valley (Photo by Ziyah Gafic/Exclusive by Getty Images)

  • Ziyah_Gafic_4_(c)ZiyahGafic

Održane prve edukacije za sudije i tužitelje na temu odmjeravanja kazni za ratno seksualno nasilje

Kazne koje sudovi u Bosni i Hercegovini izriču počiniteljima ratnog seksualnog nasilja su često predmet kritike javnosti. Najčešći problem koji se ističe je taj da su kazne većinom preblage i nedosljedne. Upravo ovaj problem bio je tema edukacija za sudije i tužitelje, ključne aktere kada je riječ o ovom pitanju, pod nazivom “Odmjeravanje kazni za ratno seksualno nasilje u krivičnim postupcima u BiH” koje je organizovao TRIAL International – Ured u BiH u saradnji sa Centrom za edukaciju sudija i tužilaca Federacije Bosne i Hercegovine i Centrom za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske. 

Žrtve ratnog seksualnog nasilja se i dalje suočavaju sa značajnim problemima u pristupu pravosudnom sistemu. Strah od sveprisutne stigme, psihološki problemi zbog nezaliječene traume, nedostatak informacija o tome kako da se kreću kroz pravni proces i nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć samo su neki od problema koji odvraćaju preživjele od toga da prijave zločin. Međutim, čak i kada se odvaže na to da pravdu traže u sudnici, izrečene kazne često su razočaravajuće i ne odražavaju dubinu patnji koje su preživjele.

Kroz višegodišnji rad TRIAL Internationala u BiH sa preživjelima ratnog seksualnog nasilja i praćenju ovih predmeta pred sudovima u BiH, primijećeno je da su kazne koje sudovi u BiH izriču počiniteljima ovih krivičnih djela preblage, obzirom na zakonom propisani raspon, kao i da su nedosljedne u pogledu ocjene olakšavajućih i otežavajućih okolnosti”, kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica organizacije TRIAL International – Ureda u BiH.

Na problem niskih i nedosljednih kazni koje se izriču za ratno seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini ukazale su i brojna tijela i organizacija, poput Komiteta protiv torture, Vijeća Evrope, Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) i Amnesty International koji su isticali prijeko potrebnu reformu u ovom smislu. 

Da bi se u konačnom došlo do pravedne i pravične kazne neophodno je cijeniti sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a takva procjena zahtijeva stručnost i znanje koje u sebi sadrži niz specifičnost što je slučaj kod ovih kaznenih djela. Ključno je da se to znanje kombinuje sa iskustvom, a ono se u značajnoj mjeri stjče i na ovakvim radionicama”, kazala je Lazarela Porić, sutkinja Kantonalnog suda u Novom Travniku i učesnica edukacije.

Nikolina Bajić, stručna saradnica Okružnog suda Banja Luka, kazala je se odmjeravanje kazne “manifestuje jednu od zadnjih karika u lancu zaštite žrtava, te ostvarenja same svrhe kažnjavanja”.

Vjerujem da je pravilno razumijevanje prava optuženih i oštećenih – kao što je pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na pravično suđenje, pravo na žalbu, a što su sve prava koja su danas eksplicitno i implicitno naglašena, put ka pravilnom presuđenju”, rekla je Bajić, te je dodala “kako su edukacije poput ove značajne za senzibilizaciju svih činilaca koji djeluju u ovom polju”.

Organizacija TRIAL International je na ovaj problem prvi put ukazala publikacijom “Kažnjavanje ratnog seksualnog nasilja” i priručnikom “Odmjeravanje kazni za ratno seksualno nasilje” koji su pripremljeni na osnovu analize 92 presude donesene na državnom i entitetskim nivoima u predmetima koji su uključivali ratno seksualno nasilje u periodu od 2012. do 2017. godine. Tom prilikom ukazano je na poražavajući podatak da na entitetskom nivou, prosječno trajanje kazne za ratno seksualno nasilje iznosi samo 4,77 godina, što je ispod minimuma propisanog Krivičnim zakonom. Nakon predstavljanja publikacije i organizacije okruglog stola na ovu temu prošle godine, važna preporuka koja je nastala u diskusiji sa pravosudnim akterima bila je organizacija edukacija za tužioce i sudije. U skladu s tim, edukacije na ovu temu uvrštene su u godišnje planove edukacija centara za edukacije sudija i tužilaca u oba entiteta, čime je ova važna tema postala sastavni dio programa usavršavanja pravosudnih aktera.

ODRŽANA PRVA ONLINE RADIONICA ZA ADVOKATE ODBRANE O STIGMATIZACIJI ŽRTAVA RATNOG SEKSUALNOG NASILJA

Prva online radionica za advokate odbrane u predmetima ratnih zločina o stigmatizaciji žrtava ratnog seksualnog nasilja održana je danas u organizaciji TRIAL International i Ministarstva pravde BiH, a u okviru projekta koji podržava Medica Mondiale. Tema radionice bila je “Stigmatizacija žrtava ratnog seksualnog nasilja u praksi sudova u BiH i specifični izazovi za advokate odbrane“, a predavačice su bile sutkinja Vrhovnog suda FBiH, Božidarka Dodik i advokatica

Advokatske/odvjetničke komore Federacije BiH, Irisa Čevra. Ovom prilikom učesnicima su predstavljeni mitovi o silovanju, sudska praksa sudova u Bosni i Hercegovini, te praktični primjeri načina prevazilaženje stereotipa i stigmatizacije žrtava prilikom poduzimanja radnji branioca u krivičnim postupcima.

Naglašavajući da se TRIAL international problemom stigmatizacije i stereotipa preživjelih ratnog seksualnog nasilja bavi već nekoliko godina, Pravna savjetnica TRIAL International u BiH, Lamija Tiro, istakla je da su ovaj problem prvi put prikazali kroz publikaciju “Mitovi o silovanju na suđenjima za ratno seksualno nasilje” nakon čega je uslijedio i direktan rad sa pravosudnim osobljem u vidu edukacija za sudije i tužitelje na ovu temu.

Kako se jedna od preporuka u našoj publikaciji odnosila i na advokate odbrane, odlučili smo organizovati edukaciju za njih te ukazati kako bi se u ovom kontekstu mogla unaprijediti njihova praksa i znanje. Također, željeli smo razgovarati o specifičnim izazovima odbrane tokom ispitivanja, ulaganja dokaza i slično, a sve sa ciljem da se izbjegne stigmatizacija žrtava ratnog seksualnog nasilja koje svjedoče u krivičnim postupcima”, kazala je Tiro i te je izrazila nadu da će se ova saradnja sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine nastaviti i u budućnosti.

Advokatica Mirsada Beganović-Žutić navela je da su stručna usavršavanja ovog tipa neprocjenjiva za branioce s obzirom na to da se bave vrlo osjetljivom temom. “Kao braniteljica mogu reći da održati balans između profesionalnog, etičkog i uspješnog zastupanja svog klijenta, a u isto vrijeme imati korektan i ljudski stav prema oštećenim u toku unakrsnog ispitivanja predstavlja svojevrstan izazov, ali i vještinu. Stoga je važno je širiti svijest o postojanju predrasuda i stigmatizacije kako bi se djelovanje svih učesnika u postupku usavršilo i dovelo do utvrđivanja istinitih činjenica“, rekla je Mirsada Beganović-Žutić.

Mnoge su dileme u radu na ovim predmetima i radionice ove vrste su potrebne kako bi svi učesnici u postupku na najbolji mogući način obavili svoj posao. Pored unaprjeđenja u stručnom dijelu i upoznavanja sa novom sudskom praksom, pružena nam je mogućnost da podijelimo svoja viđenje i dileme i tako ih na najbolji mogući način razriješimo“, kazala je advokatica Mirna Delalić te dodala da se iskreno nada da će slične radionice biti organizovane i u budućnosti jer sasvim sigurno pospješuju i kvalitet odbrana u krivičnom postupku.

Unatoč značajnom napretku posljednjih godina, veliki broj preživjelih žrtava ratnog seksualnog nasilja se i dalje suočava sa stigmatizacijom u toku i nakon sudskog procesa. Prema istraživanjima, na svakih 15 do 20 neprijavljenih slučajeva dogodi se da samo jedan slučaj bude prijavljen.

Osuđeni za ratno silovanje isplatio odštetu preživjeloj

Osuđeni za ratno seksualno nasilje, u predmetu koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku, isplatio je naknadu nematerijalne štete koju je, pored osuđujuće kazne zatvora, presudom naložio ovaj sud. Ovo je prvi primjer isplaćivanja dosuđene naknade u krivičnom postupku kada je riječ o entitetskim sudovima u Bosni i Hercegovini. 

Irisa Čevra, advokatica koja je zastupala oštećenu u ovom slučaju, naglašava da bi dobrovoljno ispunjenje obaveze prema pravosnažnoj presudi trebalo da bude standard, no da u praksi to često nije slučaj.

Mislim da odluka počinitelja da dobrovoljno isplati dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom predmetu za ratno seksualno zlostavljanje predstavlja primjer da se IPZ može efektivno okončati u krivičnom postupku, bez provođenja izvršnog postupka“, kazala je Čevra.

Čevra također naglašava da je preživjela bila veoma zadovoljna što se predmet pozitivno okončao i što je došlo do isplaćivanja naknade štete koja joj pripada. I ranije su preživjele ratnog seksualnog nasilja isticale da im je mogućnost naknada štete važna u ekonomskom smislu, ali i da im daje “samouvjerenost da idu dalje i bore se za pravdu do kraja. Naknada je jednako važna i za buduće generacije kako se ovakvi zločini više ne bi dešavali”.

Ahmed Mešić, tužitelj koji je postupao u ovom slučaju, isplatu naknade štete od počinitelja vidi kao važan podstrek za daljnji razvoj ove sudske prakse i ostvarivanje prava žrtava na reparaciju. 

Siguran sam da će ova presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku imati pozitivne efekte prije svega na dosuđivanje imovinskopravnih zahtjeva u predmetima ratnih zločina na nivou Federacije BiH, ali i Republike Srpske. Kolege iz Kantonalnih i Okružnih tužilaštva su mi tražile da im dostavim presudu kako bi istu mogli izučiti i primijeniti korake na svoje predmete. Ovo je jasan pokazatelj sudovima i tužilaštvima da te presude nisu tu samo formalnosti radi, već se iste i realizuju kroz naplatu naknade, bilo doborovoljno, bilo prinudnim putem”, kazao je Mešić.

Podsjećamo, od 2015. godine pred Sudom BiH u predmetima ratnih zločina dosuđene su prve naknade nematerijalne štete u okviru krivičnih postupaka, te su počinitelji ratnih zločina na taj način, pored osude na odgovarajuće kazne zatvora, obavezani i na naknadu nematerijalne štete žrtvama. Iako se ova praksa od tog vremena do danas unaprijedila, ovaj važan korak ka ostvarenju prava žrtava na novčanu kompenzaciju ukazao je i na brojne prepreke naplate dosuđene naknade. Govoreći za Detektor, advokatica Nedžla Šehić kazala je da je naknadu teško naplatiti jer u 95 posto takvih slučajeva riječ je o počiniteljima  koji su lošeg imovnog stanja ili koji su ranije otuđili svoju imovinu. 

TRIAL International od 2015. godine radi na unapređenju prakse dosuđivanja naknade nematerijalne štete u krivičnim postupcima. Kao što smo to uradili i u ovom slučaju, nastavit ćemo facilitirati i zagovarati ostvarivanje naknade nematerijalne štete kroz ulaganje i dosuđivanje imovinskopravnih zahtjeva i educirati pravosudno osoblje na tu temu. Međutim, iako je ovakvih predmeta sve više, a praksa se razvija i pred entitetskim sudovima, nažalost, rijetki su primjeri u kojima počinitelji imaju imovinu ili u potpunosti poštuju sudske odluke, te postupajući po istim isplate naknadu štete.

Ovaj aspekt priznanja odgovornosti jako je važan i za same preživjele. U većem broju slučajeva gdje počinitelji nemaju imovine ili su je otuđili isplati naknade nematerijalne štete mogu doprinijeti samo radnje tužioca u pogledu obezbjeđenja imovine kroz privremene mjere zabrane raspolaganja istom. Takav pristup pokazao se kao efikasan, ali tih slučajeva još uvijek je malo, te je potrebno da posebno tužioci u predmetima ratnih zločina pojačaju napore kada je riječ o sprovođenju finansijske istrage i obezbjeđenju imovine”, kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica iz organizacije TRIAL International.

NAJAVA JEDNODNEVNE RADIONICE ZA ADVOKATE

TRIAL International i Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine pozivaju advokate koji postupaju u predmetima ratnih zločina na online radionicu pod nazivom „Stigmatizacija žrtava ratnog seksualnog nasilja u praksi sudova u BiH i specifični izazovi za advokate odbrane“ u okviru projekta koji podržava Medica Mondiale. Radionica će se održati 23.04.2020. godine.

Predavačice Božidarka Dodik, sutkinja Vrhovnog suda Federacije BiH i Irisa Čevra, advokatica Advokatske/odvjetničke komore Federacije BiH učesnicima/ama će govoriti  o mitovima i stereotipima koji su prisutni na suđenjima za ratno seksualno nasilje, a koji dovode do stigmatizacije preživjelih. Radionicom će se ukazati na primjere iz prakse sudova u Bosni i Hercegovini, predstaviti preporuke učesnicima u krivičnom postupku za prevazilaženje stereotipa i stigmatizacije, te ukazati na specifične izazove za branioce.

Imajući u vidu trenutnu situaciju, radionica će biti održana putem online platforme Zoom.

STIGMATIZACIJA JE I DALJE PROBLEM ŽRTAVA RATNOG SEKSUALNOG NASILJA

Unatoč značajnom napretku posljednjih godina, veliki broj preživjelih ratnog seksualnog nasilja se i dalje suočava sa stigmatizacijom, zaključeno je na edukaciji za tužitelje i sudije na temu “Ratno seksualno nasilje – praktični problemi uzrokovani uticajem stigmatizacije i stereotipa”. Ova radionica, u organizaciji TRIAL International ureda u BiH i Centra za edukaciju sudija i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine, bavi se stereotipima i stigmatizacijom sa kojima se preživjele ratnog seksualnog nasilja susreću tokom krivičnog postupka, te pokazuje učesnicima na koji način ih mogu izbjeći. 

“Prema istraživanjima, na svakih 15 do 20 neprijavljenih slučajeva dogodi se da samo jedan slučaj bude prijavljen. Razlog za ovakvu statistiku je uglavnom dužina trajanja sudskog postupka i kratke zatvorske kazne za počinioce, što svakako budi nepovjerenje žrtava u rad pravosuđa”, kazao je Milanko Kajganić, tužitelj u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Čak i kada se odvaže da progovore, žrtve su suočene sa osjećajem stida i krivice koje im usađuje i nameće društvo, a taj obrazac ponašanja se ponavlja i u sudnici, naglašava Kajganić. Žrtve ratnog seksualnog nasilja koje se ipak odluče da svjedoče susreću se sa stereotipima koji se pojavljuju u pitanjima postavljanim na sudu, u jeziku presuda, klasificiranju zločina, dopuštanju određenih dokaza, nametanju mjera zaštite i oslobađanju počinitelja. 

“Čitav proces suđenja zna biti veoma težak za žrtvu, te može dovesti do retraumatizacije. Iz tog razloga priprema i podrška svjedoku je ključna. Potrebno ih je ojačati i ohrabriti”, kazala je Andrea Mašić, psiholog/stručna saradnica Suda Bosne i Hercegovine.

Stereotipi prisutni u sudnici narušavaju dostojanstvo i kredibilitet preživjelih i predstavljaju prepreku njihovoj hrabroj odluci da prijave zločin u nadi da će pravda biti zadovoljena. Ipak, napretka ima, prepoznaje  Božidarka Dodik, sutkinja Vrhovnog suda FBiH.

“To je evidentno iz komentara i reakcija sudija i tužitelja koji prisustvuju ovim edukacijama. Također, to možemo vidjeti i u konkretnim sudskim odlukama koje su donesene u periodu između početka održavanja radionica i pa sve do danas”, navodi Božidarka Dodik.

Ipak, problem stigmatizacije se ne završava konačnom presudom. Čak i kada počinioci budu osuđeni, preživjele se i dalje moraju nositi sa stigmom koja ih često prati izvan sudnice. Iz tog razloga, ključno je da svi akteri društva rade na poboljšanju položaja žrtava seksualnog nasilja.

TRIAL International ured u BiH surađuje sa Centrima za edukaciju sudija i tužitelja u organizaciji edukacija, čiji je primarni cilj osiguranje boljeg položaja žrtava ratnih zločina. 

NAZIVANJE RATNIH ZLOČINA PRAVIM IMENOM NEMA ALTERNATIVU

Ova publikacija nije o prošlosti o kojoj ne postoji konsenzus – ona je o sadašnjosti koja se gradi na interpretacijama prošlosti zasnovanim na bolu, mržnji, otklonu prema drugima i – poricanju ili veličanju ratnih zločina“, kazala je pravna ekspertica, Lejla Gačanica, na promociji publikacije “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom“. Publikacija, nastala u saradnji sa Caroline Finkeldey, iza koje stoje organizacija TRIAL International i forum ZFD, ima za cilj pokretanje konstruktivnog diskursa o neophodnosti donošenja zakona o zabrani poricanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. O ovoj temi u okviru panel diskusije, osim autorice, govorili su i direktor Balkanske Istraživačke Mreže, Denis Džidić, aktivistica udruženja “SARA Srebrenica”, Valentina Gagić-Lazić te docent na Pravnom fakultetu u Sarajevu, Midhat Izmirlija.

Mi se još uvijek ne bavimo istinskim ozdravljenjem društva, već prema potrebi zveckamo oružjem, ignorišući presude Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i empatiju za sve žrtve“, istakla je Gačanica te dodala da je pored zakonske zabrane, potreban kontinuiran rad u svim drugim oblastima koji će možda polučiti i buđenjem dovoljne društvene svijesti.

Pitanje pravnog reguliranja i zabrane negiranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti polazi prvenstveno od civilizacijske potrebe suočavanja sa utvrđenim činjenicama“, naveo je docent na katedri za državno i međunarodno javno pravo Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Midhat Izmirlija, te dodao da je potrebno uspostaviti kulturu sjećanja nasuprot kulturi zaborava i dosegnuti “odgovorno pamćenje“.

Aktivistica udruženja “SARA Srebrenica”, Valentina Gagić-Lazić, naglasila je da je poražavajuća činjenica da živimo u društvu gdje se o djelima ljudi koji su u ratu rizikovali svoje živote spašavajući druge ne smije govoriti. “Kao društvo nismo pokazali da imamo kapacitet odmaći se od etničkog kolektiviteta i potrebe da tvrdimo da je za sve nevolje kriv onaj sa druge strane dvorišta, mosta, grada, ulice ili granice“, kazala je Valentina Gagić-Lazić.

Direktor Balkanske Istraživačke Mreže, Denis Džidić, naglasio je da je poražavajuće da smo četvrt stoljeća od genocida u Srebrenici u situaciji da ne govorimo o koracima uvrštavanja sudski utvrđenih činjenica u udžbenike i javni prostor. “Umjesto toga, u opasnosti smo od ‘institucionaliziranja’ negiranja genocida sa tzv. međunarodnom komisijom koju je organizirala NSRS i koja će iznijeti svoje zaključke uskoro“, naveo je Džidić.

U Bosni i Hercegovini česta je pojava da se u javnom diskursu poriču, minimiziraju ili odobravaju presuđeni ratni zločini, a osuđeni ratni zločinci javno se glorificiraju bez ikakvih sankcija. Retorike, mahom nacionalne koje ovo propagiraju, rasprostranjene su više nego ikad te dominiraju javnim prostorom, a vodeće političke elite često podržavaju ovakve prakse ili ih ne osuđuju.

Publikaciju “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom” možete pronaći na sljedećem linku i na engleskom jeziku. Također, tabelarni prikaz zakonskih rješenja negiranja u drugim državama možete pronaći na sljedećem linku, i na engleskom jeziku

12 GODINA KAZNE ZA RATNOG SILOVATELJA

Saša Cvetković, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske, danas je proglašen krivim za silovanje dvije ženske osobe i dvostruko ubojstvo 1992. godine u Sasama, malom mjestu u blizini Srebrenice. Osim što je osuđen na 12 godina izdržavanja zatvorske kazne, Sud Bosne i Hercegovine ga je obvezao i na plaćanje naknade štete oštećenoj, preživjeloj silovanja, u iznosu od 15.000,00 KM, kao kompenzaciju za njeno fizičko i duševno stradanje. „Iznimno smo sretni zbog ovakvog ishoda prvostepenog postupka. Riječ je o ženi koja se već od samih godina rata do danas neumorno bori za istinu i pravdu. Njena snaga i odlučnost mogu biti inspiracija kako preživjelim tako i organizacijama koje im pružaju podršku“, izjavila je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica u TRIAL International – Ured u Bosni i Hercegovini. Cvetkoviću je na teret stavljeno silovanje dvije ženske osobe te ubojstvo dva civila. Jedna od dvije ženske osobe je bila i klijentica TRIAL International-a, koja je kao maloljetna djevojčica bila dovedena i  zarobljena u rudniku Sase, prisiljena na prinudni rad te joj je zaprijećeno strijeljanjem. Za to vrijeme, pretrpjela je višestruka silovanja i seksualna zlostavljanja od strane nekoliko lica, među kojima se nalazio i Cvetković. Ona je započela svoju borbu već 1993. godine sa prvom prijavom zločina, a TRIAL International joj se pridružio kroz stalnu pravnu podršku od 2013. godine. Nakon bezbrojnih razmjena dopisa i sastanaka sa nadležnim institucijama, kao i podnesene apelacije Ustavnom sudu BiH, u konačnici  je provedena istraga, te je došlo do hapšenja, podizanja optužnice i izricanja presude Cvetkoviću. Oštećena je uložila i imovinskopravni zahtjev koji je u konačnici dosuđen. Time je ovo postao trinaesti predmet pred sudovima u Bosni i Hercegovini u kojem je osuđeni obavezan da isplati naknadu štete osobi koja je preživjela ratno seksualno nasilje. TRIAL International neumorno radi na borbi protiv nekažnjivosti za zločine počinjene od 1992. do 1995. godine, te u posljednjih pet godina aktivno doprinosi uspostavljanju i razvoju prakse dosuđivanja naknade štete žrtvama u okviru krivičnog postupka. Današnja pobjedapredstavlja pozitivan poticaj da se nastave napori u privođenju pravdi odgovornih lica, pružanju pomoći žrtvama, i osiguranju naknade za strašne zločine koje su preživjele/i.

Pravna savjetnica TRIAL International-a u Ujedinjenim nacijama

Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL International-a, imenovana je za članicu Savjetodavnog odbora civilnog društva za sprječavanje seksualne eksploatacije i zlostavljanja. UN, predan radu na uključenju civilnog društva u borbu protiv seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, nedavno je osnovao Savjetodavni odbor sastavljen od pomno odabranih pojedinaca. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Guterres, 20. februara 2019. imenovao je sedam istaknutih stručnjaka u ovoj oblasti, uključujući i našu višu pravnu savjetnicu Adrijanu Hanušić Bećirović. „Sama pomisao da se još uvijek, danas, čine djela seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja od strane upravo onih službenika koji trebaju donijeti mir i zaštitu u zone sukoba, mi se čini potpuno neprihvatljivom“, kazala je Adrijana Hanušić Bećirović, „Moramo dati sve od sebe kako bismo spriječili svako ovakvo djelo i na odgovarajući način reagirati u slučajevima u kojima smo propustili da to učinimo. Radujem se davanju svog doprinosa postizanju ovog izuzetno važnog cilja na bilo koji mogući način.“ Jedna od funkcija Odbora jeste savjetovanje Generalnog sekretara o načinima jačanja preventivnih mjera i mehanizama odgovornosti u borbi protiv seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, kako od strane osoblja Ujedinjenih naroda, tako i od strane osoba koje djeluju u okviru mandata dodijeljenog od strane Vijeća sigurnosti.