• !FOTO 01-0177
  • !FOTO 02-0232
  • VH-Majke-Presuda-Karadzicu-7

  • VH-Srebrenica-2

  • VH-Srebrenica2015-27

  • VH-Trnopolje-Sudbin-Music-6
  • EASTERN BOSNIA - APRIL 2001: This are my grandmother’s hands. She survived two wars. 2nd World War and the Bosnian war for independence. Most of her family was exterminated in 2nd world war. Pretty much the offspring of the people that killed her family in 2nd world war committed atrocities in Bosnia in early 90’s. Eastern Bosnia is on the border with neighboring Serbia with river Drina as a natural border. Through the history Bosnia was always a border country between East and West, during the Ottoman period it was the border post towards Austrian empire, before that it was border between Eastern and Western Empire. This position made Bosnia quite a unique conglomerat of ckutures,traditions,religions. Other than that it didn't bring us too much good. When the war was over, a foreign journalist came to interview my professor of poetry, Marko Vesovic. Entering his appartment, the journalist noticed my professor's dog who was lying in a corner. 'What remarkable blue eyes he has,' the journalist said. 'Well, you see,' explained my professor, 'the dog used to eat the same food we ate during the war. Now he is blind. Dogs are ageing seven times faster than we do, so with us it is different. We still have to wait for the effects on us. I never witnessed a mortar shell exploding in front of the people in the market place or a sniper shooting someone in front of my high school. I was always a couple of seconds or minutes late, or I would pass by the market place just before the shell exploded and killed more than sixty people waiting to buy groceries, or I would be running in a dark street with broken glass falling on me. But I've seen people cleaning the streets after shelling, I've seen what was left of a young man after a thirty-kilo shell exploded near him, and I've also seen the face of woman who survived this unhurt. Lately, when I was in Jerusalem for the first time, I wanted to visit the Al-Aksa mosque. At the entrance I was stopped by an Israeli soldier, a native Russian, and an Arab guard of the mosque. 'You are not allowed to enter,' said the soldier. 'You are not Muslim.' 'But I am!' I insisted. They wouldn't believe me. In Italy, I told an acquaintance of mine that I was a Muslim. He was irritated. 'But then,' he said, 'you cannot be a European.' 'But I am!' I replied. The Turks have left us with an unsolved national question. Religion and culture have always been strongly intermingled in our country. When the Ottoman Empire conquered Bosnia in 1453, the strategy it used to establish its rule was Roman: Divide et impera. Religion was the vehicle. Favouring the Muslims helped the Turks run the country, but it divided the Bosnians. In the 19th century, during the era of Romanticism, when Central Europeans began to build up their ideas of nationhood based on concepts of cultural uniqueness, Bosnians developed their own cultural identities out of religious affiliations. But these cultural identities failed to develop into the idea of a Bosnian nation: Bosnian Catholics and Bosnian Orthodox were seduced by the ideas of a Great Serbia or a Great Croatia. Today Bosnia is a resort of moderate, autonomous European Islam. Actually most of the population are Christians: Orthodox and Catholics. The Arab countries were not too impressed by the Bosnian version of Islam and their help wasn't sufficient to help us defend ourselves against the former Yugoslav Army, one of the strongest armies in Europe. The body count in the recent war was almost all Bosnian Muslim, but for the first time in the last two hundred years we have a state of Bosnia and Herzegovina, a language that is recognized….We've never been closer to a nation. I'm afraid that the fact that Bosnians are white helped us a lot. Probably that's why it took only four years for NATO to intervene in Bosnia. Before the fall of Srebrenica, the UN safe haven zone, foreign involvement was on the level of bringing humanitarian aid, mostly only where the Serbian Army allowed, and counting the shells and bombs falling on Bosnian cities. Then after the fall of Srebrenica and the massacre of Bosnian Muslims that followed it, NATO bombed the Serbian positions and brought peace. The first shelling of their positions around Sarajevo came at night. I remember our windows, covered with humanitarian nylon sheeting with UN signs instead of glass, opening because of the detonations, this time on the Serbian side. My mother cooked a pie to celebrate it. Our lives during the war were reduced to the basics. Having a bath with five-litre canisters and then using the water for the toilet. Making meat pie without meat. We became experts at peeing in the dark. The  path to happiness was very short, and the learning curve was steep. Once we all adopted these vital skills, and even got used to our little limbo and for a moment stopped talking about peace, our politicians signed the peace agreement. We have a new anthem now. We also have a new flag. It shows a dark blue ground on which is placed a golden triangle, a row of golden stars on one side. The triangle is meant to represent Bosnia and the row of stars I guess imply the European Union. Today we have to stand in a queue to get a visa for every European country. The writer Ivo Andric, one of two Bosnian Nobel Prize winners, described Bosnia in one of his novels as a 'valley of darkness'. The valley is surely dark; it is dark with Bosnian blood, it is darkened by American ignorance and European impotence, it is dark because of the clouds above. Yet it is our valley (Photo by Ziyah Gafic/Exclusive by Getty Images)

  • Ziyah_Gafic_4_(c)ZiyahGafic

POZIV ZA PRIJAVE NA RADIONICU:

„Aktualna pitanja u vezi sa naknadom troškova parničnog postupka u korist pravobranilaštava: kršenje prava na imovinu i prava na pravično suđenje u svjetlu prakse Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava”

TRIAL International objavljuje poziv za prijave na radionicu za advokate koja će se održati 10. septembra 2020 godine od 10:00-14:00 sati u prostorijama Swiss Hotela na adresi Vrbanja 1 u Sarajevu.

Radionica je namijenjena advokatima koji zastupaju ili su zastupali žrtve ratnih zločina u građanskim postupcima za naknadu štete pred sudovima u Bosni i Hercegovini, a cilj radionice je upoznavanje sa praksom Ustavnog suda BiH, kada je u pitanju kršenje prava na imovinu i prava na pravično suđenje kroz primjenu odredbi o troškovima zastupanja javnih pravobranioca prema važećim zakonima o parničnim postupcima, kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava.

Prijave potrebno slati najkasnije do 05. septembra 2020 godine, na e-mail adresu: l.tiro@trialinternational.org. Maksimalan broj učesnika je petnaest.

U slučaju dodatnih pitanja možete se javiti na broj +387 33 219 873.

Više informacija na: https://trial.ba/wp-content/uploads/2020/08/TRIAL-International_poziv-za-radionicu.pdf

POČELI RAZGOVORI O IMPLEMENTACIJI ODLUKE UN KOMITETA PROTIV TORTURE

Deset mjeseci nakon donošenja Odluke – i dalje bez konkretnih koraka implementacije

TRIAL International u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH organizovao je danas u Sarajevu ekspertski sastanak na kojem je pokrenuta diskusija o implementaciji Odluke 854/2017 koju je UN Komitet protiv torture prošle godine donio protiv države Bosne i Hercegovine. Odluka je donesena zbog neispunjavanja obaveza prema žrtvi ratnog seksualnog nasilja kojoj je onemogućeno efektivno i provodivo pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i što potpuniju rehabilitaciju. Rok za informisanje Komiteta o koracima koje je BiH poduzela za implementaciju ove Odluke istekao je prije sedam mjeseci, a ekspertski sastanak organizovan je uoči Međunarodnog dana podrške žrtvama torture koji se 26. juna obilježava širom svijeta.

Osjećala sam se grozno, iznevjereno od sistema. I danas živim sa tim. Naknada mi znači puno. Bol se ne može naplatiti, ali naknada preživjelima daje samouvjerenost da idu dalje i da se bore za pravdu do kraja“, istakla je preživjela ratnog seksualnog nasilja po čijoj predstavci je donesena Odluka. Odlukom se, između ostalog, nalaže Bosni i Hercegovini da joj se isplati naknada štete te u što kraćem roku osigura pružanje odgovarajuće i besplatne medicinske i psihološke pomoći kao i javno službeno izvinjenje.

Naglašavajući da konkretni koraci i dalje izostaju, Lamija Tiro, pravna savjetnica iz organizacije TRIAL International, istakla je da neispunjenjem obaveza prema oštećenoj “A“ BiH krši ne samo UN Konvenciju protiv torture, nego i niz međunarodnih konvencija čiji je potpisnik. “Neispunjenjem i ove odluke nastavila bi se loša praksa nepoštivanja odluka međunarodnih tijela što bi dodatno narušilo ugled naše zemlje. Važno je napomenuti da BIH prije svega ima pravnu i moralnu obavezu prema žrtvama ratnih zločina kojima duguje konačno ozbiljan pristup po pitanju iznalaženja rješenja za ostvarenje njihovih prava. Ohrabrujuće je da smo danas započeli ozbiljniji razgovor sa predstavnicima institucija o ovoj temi, a naredni period će svakako biti test za BiH vlasti da pokažu postoji li istinska spremnost za implementaciju ove odluke“, navela je Tiro.

Nadamo se da će ova tema u narednom periodu biti u fokusu bh. vlasti, a posebno zbog činjenice što u narednom periodu predstoji novi ciklus izvještavanja prema UN Komitetu protiv torture.

GENOCID U SREBRENICI, 25 GODINA KASNIJE

Svijet je sa užasom gledao, prije samo 25 godina, da barbarstvo nije stvar prošlosti. 11. juli podsjeća nas da su 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske pod vodstvom Ratka Mladića ubili više od 8.000 Bošnjaka u enklavi Srebrenica, pred očima međunarodne zajednice. Što ostaje od ove traume danas? Kako najkrvaviji masakr počinjen u Evropi od Drugog svjetskog rata utječe na one koji brane prava žrtava ratnih zločina? Članovi ureda TRIAL Internationala u Sarajevu podijelili su svoje mišljenje o utjecaju genocida u Srebrenici na njihov rad.

Stvarno je teško nekome ko nije odrastao u Bosni i Hercegovini da razumije kako te ratne priče postaju dio vaše svakodnevice, putem ljude oko vas, televizije, obrazovanja, filmova.. objasnila je Amina Hujdur, saradnica za komunikaciju TRIAL International u Sarajevu. “Dok sam odrastala, činilo se kao da je znanje o tome šta se dogodilo u Srebrenici sveprisutno“, prisjeća se. Kanije, postajala je sve svjesnija događaja koji su se dogodili, pogotovo kad je kao reporterka pratila suđenje Ratku Mladiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. “Posebno se sjećam dana kada sam razgovarala sa porodicama ubijenih u srebreničkom genocidu. Osjetila sam veliki teret i odgovornost da prenesem priču ovih ljudi. Pitala sam jednu od žena sa kojom sam razgovarala šta sutrašnja presuda znači za nju: “Samo želim da se zna šta se dogodilo. A sutra svi hoće”, odgovorila mi je “.

Ali ta važnost sjećanja na genocid ne odgovara svima, pogotovo u skorije vrijeme u kojem se ovaj zločin, ali i drugi presuđeni ratni zločini, sve više poriče. “Iako je genocid u Srebrenici definisao historiju Bosne i Hercegovine i proširio opseg ionako zastrašujućih zločina koji su se dogodili između 1992. i 1995. godine, ti se zločini često javno negiraju“, rekla je Lamija Tiro, pravna savjetnica TRIAL International-a. Genocid u Srebrenici  je sveprisutan u njenom radu, a posebno u njenoj borbi protiv nekažnjivosti, negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.

Kao osoba koja je odrasla za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i koja živi i radi u postkonfliktnom društvu, uvijek sam se osjećala veliku motivaciju da pomažem preživjelima zločina“, izjavila je Berina Žutić Razić, pravna savjetnica u TRIAL International-u u BiH. Berina nastoji pomoći ljudima svoje zemlje u pomirenju i pružanju pomoći žrtvama ratnih stradanja.

Uprkos ogromnom broju dokaza i jednoglasnim presudama više međunarodnih sudova, poricanje genocida u Srebrenici i dalje je prisutno, i 25 godina nakon ovog zločina. Od presudnog je značaja za bosanskohercegovačko društvo da prizna sve zločine koji su se dogodili tokom rata, uključujući i genocid u Srebrenici. Samo suočavanjem sa svojom prošlošću BiH može graditi svoju budućnost. Budućnost u kojoj se ovakvi zločini ne bi  ponovili.

I 25 GODINA NAKON RATA, I DALJE SE NE POŠTUJU PRAVA SVIH ŽRTVA RATNOG SEKSUALNOG NASILJA

Međunarodni dan borbe protiv ratnog seksualnog nasilja ne smije biti obilježen samo deklarativnim izjavama podrške za preživjele. Potrebni su konkretni koraci ka unapređenju njihovih prava, kako od strane nadležnih vlasti, tako i od strane cjelokupnog društva.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, između 20.000 i 50.000 žena i muškaraca je silovano ili seksualno zlostavljano u toku rata 1992-1995 godine u Bosni i Hercegovini. Iako je u BiH načinjen znatan napredak u odnosu na zemlje iz okruženja, brojne prepreke sprečavaju preživjele da traže i ostvare svoja prava. Postavlja se pitanje – zašto i 25 godina nakon rata preživjeli ratnog seksualnog nasilja se susreću sa sistemskim problemima kojima nije dovoljno i adekvatno pristupljeno od strane onih koji to mogu riješiti?

Stigma koju nameće društvo, posljedice nezaliječenih ratnih trauma, nedostatak informacija o tome kako da postupaju kroz pravni proces i pristupe pravima, nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć, te činjenica da počinitelji zločina još uvijek uživaju slobodu, samo su neke od prepreka koje odvraćaju preživjele od toga da govore o zločinima koje su pretrpjele, kao i da ih prijave. Tome svjedoči i poražavajući podatak da na svakih 15 do 20 slučajeva ratnog seksualnog nasilja samo jedan slučaj bude prijavljen.

Međutim, čak i kada se odvaže na to da pravdu traže sudskim putem, preživjeli se susreću sa problemima kojima je uzrok često usloženi i nefunkcionalni sudski sistem u BiH, koji nedovoljno štiti prava i dignitet žrtava. Iza toga stoje političke blokade i nedostatak resursa – što dovodi do toga da žrtvama nije obezbijeđen potpun i efikasan pristup pravdi, istini i reparacijama. Upravo ova tri elementa su obaveza Bosne i Hercegovine prema žrtvama ratnog seksualnog nasilja, u skladu sa međunarodnim pravnim aktima koji su u bh. Ustavu. Poštivanje ovih prava ima za cilj da zaštiti žrtve koje su prošle nezamislive traume i da im pomogne da izgrade novi život.  

TRIAL International već dugi niz godina radi na poboljšanju situacije preživjelih i unaprjeđenju njihovih prava, zalažući se za sistemska rješenja. Pružili smo pravnu podršku za 36 preživjelih ratnog seksualnog nasilja, a kao rezultat našeg rada 9 počinitelja odgovara za počinjene zločine. U sklopu naših radionica o problemima sa kojima se susreću preživjeli, educirali smo preko 170 sudija, tužitelja, saradnika i advokata, gdje smo značajan napredak imali u eliminaciji stigmatizacije žrtava tokom suđenja. Na osnovu naših inicijativa i zagovaranja, kroz državni zakon osigurali smo preživjelima mogućnost besplatne pravne pomoći za zahtjeve naknade štete pred državnim sudom. Pored toga, zahvaljujući našem radu i zagovaranju počela se dosuđivati i naknade šteta za zločine koje su žrtve preživjele u sklopu krivičnog postupka. Kada smo iscrpili sve pravne mogućnosti na državnom nivou, u dva slučaja smo pravdu tražili i na međunarodnom nivou, pred UN Komitetom protiv torture (UN CAT) i UN Komitetom za eliminisanje diskriminacije žena, što je do sada rezultovalo i odlukom koja je presedan UN CAT-a u korist preživjele. Također, zahvaljujući našem angažmanu u proteklim godinama usklađena je definicija silovanja i seksualnog nasilja u skladu sa međunarodnim standardima.

Unatoč značajnom napretku posljednjih godina, problemi sa kojima se susreću preživjeli i dalje često ostaju u sjeni. Na svim pojedincima, organizacijama i institucijama koje mogu djelovati je da šire svijest o potrebi poštivanja njihovih prava, naročito kako bi pomogle u borbi protiv nekažnjivosti počinilaca ovih okrutnih zločina, i kako bi se eliminisala stigmatizacija, a što bi žrtvama vratilo povjerenje u pravosudni sistem ali i cjelokupno društvo, te dalo hrabrost da zahtjevaju pravdu i traže svoja prava. 

Održane prve edukacije za sudije i tužitelje na temu odmjeravanja kazni za ratno seksualno nasilje

Kazne koje sudovi u Bosni i Hercegovini izriču počiniteljima ratnog seksualnog nasilja su često predmet kritike javnosti. Najčešći problem koji se ističe je taj da su kazne većinom preblage i nedosljedne. Upravo ovaj problem bio je tema edukacija za sudije i tužitelje, ključne aktere kada je riječ o ovom pitanju, pod nazivom “Odmjeravanje kazni za ratno seksualno nasilje u krivičnim postupcima u BiH” koje je organizovao TRIAL International – Ured u BiH u saradnji sa Centrom za edukaciju sudija i tužilaca Federacije Bosne i Hercegovine i Centrom za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske. 

Žrtve ratnog seksualnog nasilja se i dalje suočavaju sa značajnim problemima u pristupu pravosudnom sistemu. Strah od sveprisutne stigme, psihološki problemi zbog nezaliječene traume, nedostatak informacija o tome kako da se kreću kroz pravni proces i nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć samo su neki od problema koji odvraćaju preživjele od toga da prijave zločin. Međutim, čak i kada se odvaže na to da pravdu traže u sudnici, izrečene kazne često su razočaravajuće i ne odražavaju dubinu patnji koje su preživjele.

Kroz višegodišnji rad TRIAL Internationala u BiH sa preživjelima ratnog seksualnog nasilja i praćenju ovih predmeta pred sudovima u BiH, primijećeno je da su kazne koje sudovi u BiH izriču počiniteljima ovih krivičnih djela preblage, obzirom na zakonom propisani raspon, kao i da su nedosljedne u pogledu ocjene olakšavajućih i otežavajućih okolnosti”, kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica organizacije TRIAL International – Ureda u BiH.

Na problem niskih i nedosljednih kazni koje se izriču za ratno seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini ukazale su i brojna tijela i organizacija, poput Komiteta protiv torture, Vijeća Evrope, Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) i Amnesty International koji su isticali prijeko potrebnu reformu u ovom smislu. 

Da bi se u konačnom došlo do pravedne i pravične kazne neophodno je cijeniti sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a takva procjena zahtijeva stručnost i znanje koje u sebi sadrži niz specifičnost što je slučaj kod ovih kaznenih djela. Ključno je da se to znanje kombinuje sa iskustvom, a ono se u značajnoj mjeri stjče i na ovakvim radionicama”, kazala je Lazarela Porić, sutkinja Kantonalnog suda u Novom Travniku i učesnica edukacije.

Nikolina Bajić, stručna saradnica Okružnog suda Banja Luka, kazala je se odmjeravanje kazne “manifestuje jednu od zadnjih karika u lancu zaštite žrtava, te ostvarenja same svrhe kažnjavanja”.

Vjerujem da je pravilno razumijevanje prava optuženih i oštećenih – kao što je pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na pravično suđenje, pravo na žalbu, a što su sve prava koja su danas eksplicitno i implicitno naglašena, put ka pravilnom presuđenju”, rekla je Bajić, te je dodala “kako su edukacije poput ove značajne za senzibilizaciju svih činilaca koji djeluju u ovom polju”.

Organizacija TRIAL International je na ovaj problem prvi put ukazala publikacijom “Kažnjavanje ratnog seksualnog nasilja” i priručnikom “Odmjeravanje kazni za ratno seksualno nasilje” koji su pripremljeni na osnovu analize 92 presude donesene na državnom i entitetskim nivoima u predmetima koji su uključivali ratno seksualno nasilje u periodu od 2012. do 2017. godine. Tom prilikom ukazano je na poražavajući podatak da na entitetskom nivou, prosječno trajanje kazne za ratno seksualno nasilje iznosi samo 4,77 godina, što je ispod minimuma propisanog Krivičnim zakonom. Nakon predstavljanja publikacije i organizacije okruglog stola na ovu temu prošle godine, važna preporuka koja je nastala u diskusiji sa pravosudnim akterima bila je organizacija edukacija za tužioce i sudije. U skladu s tim, edukacije na ovu temu uvrštene su u godišnje planove edukacija centara za edukacije sudija i tužilaca u oba entiteta, čime je ova važna tema postala sastavni dio programa usavršavanja pravosudnih aktera.

ODRŽANA PRVA ONLINE RADIONICA ZA ADVOKATE ODBRANE O STIGMATIZACIJI ŽRTAVA RATNOG SEKSUALNOG NASILJA

Prva online radionica za advokate odbrane u predmetima ratnih zločina o stigmatizaciji žrtava ratnog seksualnog nasilja održana je danas u organizaciji TRIAL International i Ministarstva pravde BiH, a u okviru projekta koji podržava Medica Mondiale. Tema radionice bila je “Stigmatizacija žrtava ratnog seksualnog nasilja u praksi sudova u BiH i specifični izazovi za advokate odbrane“, a predavačice su bile sutkinja Vrhovnog suda FBiH, Božidarka Dodik i advokatica

Advokatske/odvjetničke komore Federacije BiH, Irisa Čevra. Ovom prilikom učesnicima su predstavljeni mitovi o silovanju, sudska praksa sudova u Bosni i Hercegovini, te praktični primjeri načina prevazilaženje stereotipa i stigmatizacije žrtava prilikom poduzimanja radnji branioca u krivičnim postupcima.

Naglašavajući da se TRIAL international problemom stigmatizacije i stereotipa preživjelih ratnog seksualnog nasilja bavi već nekoliko godina, Pravna savjetnica TRIAL International u BiH, Lamija Tiro, istakla je da su ovaj problem prvi put prikazali kroz publikaciju “Mitovi o silovanju na suđenjima za ratno seksualno nasilje” nakon čega je uslijedio i direktan rad sa pravosudnim osobljem u vidu edukacija za sudije i tužitelje na ovu temu.

Kako se jedna od preporuka u našoj publikaciji odnosila i na advokate odbrane, odlučili smo organizovati edukaciju za njih te ukazati kako bi se u ovom kontekstu mogla unaprijediti njihova praksa i znanje. Također, željeli smo razgovarati o specifičnim izazovima odbrane tokom ispitivanja, ulaganja dokaza i slično, a sve sa ciljem da se izbjegne stigmatizacija žrtava ratnog seksualnog nasilja koje svjedoče u krivičnim postupcima”, kazala je Tiro i te je izrazila nadu da će se ova saradnja sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine nastaviti i u budućnosti.

Advokatica Mirsada Beganović-Žutić navela je da su stručna usavršavanja ovog tipa neprocjenjiva za branioce s obzirom na to da se bave vrlo osjetljivom temom. “Kao braniteljica mogu reći da održati balans između profesionalnog, etičkog i uspješnog zastupanja svog klijenta, a u isto vrijeme imati korektan i ljudski stav prema oštećenim u toku unakrsnog ispitivanja predstavlja svojevrstan izazov, ali i vještinu. Stoga je važno je širiti svijest o postojanju predrasuda i stigmatizacije kako bi se djelovanje svih učesnika u postupku usavršilo i dovelo do utvrđivanja istinitih činjenica“, rekla je Mirsada Beganović-Žutić.

Mnoge su dileme u radu na ovim predmetima i radionice ove vrste su potrebne kako bi svi učesnici u postupku na najbolji mogući način obavili svoj posao. Pored unaprjeđenja u stručnom dijelu i upoznavanja sa novom sudskom praksom, pružena nam je mogućnost da podijelimo svoja viđenje i dileme i tako ih na najbolji mogući način razriješimo“, kazala je advokatica Mirna Delalić te dodala da se iskreno nada da će slične radionice biti organizovane i u budućnosti jer sasvim sigurno pospješuju i kvalitet odbrana u krivičnom postupku.

Unatoč značajnom napretku posljednjih godina, veliki broj preživjelih žrtava ratnog seksualnog nasilja se i dalje suočava sa stigmatizacijom u toku i nakon sudskog procesa. Prema istraživanjima, na svakih 15 do 20 neprijavljenih slučajeva dogodi se da samo jedan slučaj bude prijavljen.

Osuđeni za ratno silovanje isplatio odštetu preživjeloj

Osuđeni za ratno seksualno nasilje, u predmetu koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku, isplatio je naknadu nematerijalne štete koju je, pored osuđujuće kazne zatvora, presudom naložio ovaj sud. Ovo je prvi primjer isplaćivanja dosuđene naknade u krivičnom postupku kada je riječ o entitetskim sudovima u Bosni i Hercegovini. 

Irisa Čevra, advokatica koja je zastupala oštećenu u ovom slučaju, naglašava da bi dobrovoljno ispunjenje obaveze prema pravosnažnoj presudi trebalo da bude standard, no da u praksi to često nije slučaj.

Mislim da odluka počinitelja da dobrovoljno isplati dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom predmetu za ratno seksualno zlostavljanje predstavlja primjer da se IPZ može efektivno okončati u krivičnom postupku, bez provođenja izvršnog postupka“, kazala je Čevra.

Čevra također naglašava da je preživjela bila veoma zadovoljna što se predmet pozitivno okončao i što je došlo do isplaćivanja naknade štete koja joj pripada. I ranije su preživjele ratnog seksualnog nasilja isticale da im je mogućnost naknada štete važna u ekonomskom smislu, ali i da im daje “samouvjerenost da idu dalje i bore se za pravdu do kraja. Naknada je jednako važna i za buduće generacije kako se ovakvi zločini više ne bi dešavali”.

Ahmed Mešić, tužitelj koji je postupao u ovom slučaju, isplatu naknade štete od počinitelja vidi kao važan podstrek za daljnji razvoj ove sudske prakse i ostvarivanje prava žrtava na reparaciju. 

Siguran sam da će ova presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku imati pozitivne efekte prije svega na dosuđivanje imovinskopravnih zahtjeva u predmetima ratnih zločina na nivou Federacije BiH, ali i Republike Srpske. Kolege iz Kantonalnih i Okružnih tužilaštva su mi tražile da im dostavim presudu kako bi istu mogli izučiti i primijeniti korake na svoje predmete. Ovo je jasan pokazatelj sudovima i tužilaštvima da te presude nisu tu samo formalnosti radi, već se iste i realizuju kroz naplatu naknade, bilo doborovoljno, bilo prinudnim putem”, kazao je Mešić.

Podsjećamo, od 2015. godine pred Sudom BiH u predmetima ratnih zločina dosuđene su prve naknade nematerijalne štete u okviru krivičnih postupaka, te su počinitelji ratnih zločina na taj način, pored osude na odgovarajuće kazne zatvora, obavezani i na naknadu nematerijalne štete žrtvama. Iako se ova praksa od tog vremena do danas unaprijedila, ovaj važan korak ka ostvarenju prava žrtava na novčanu kompenzaciju ukazao je i na brojne prepreke naplate dosuđene naknade. Govoreći za Detektor, advokatica Nedžla Šehić kazala je da je naknadu teško naplatiti jer u 95 posto takvih slučajeva riječ je o počiniteljima  koji su lošeg imovnog stanja ili koji su ranije otuđili svoju imovinu. 

TRIAL International od 2015. godine radi na unapređenju prakse dosuđivanja naknade nematerijalne štete u krivičnim postupcima. Kao što smo to uradili i u ovom slučaju, nastavit ćemo facilitirati i zagovarati ostvarivanje naknade nematerijalne štete kroz ulaganje i dosuđivanje imovinskopravnih zahtjeva i educirati pravosudno osoblje na tu temu. Međutim, iako je ovakvih predmeta sve više, a praksa se razvija i pred entitetskim sudovima, nažalost, rijetki su primjeri u kojima počinitelji imaju imovinu ili u potpunosti poštuju sudske odluke, te postupajući po istim isplate naknadu štete.

Ovaj aspekt priznanja odgovornosti jako je važan i za same preživjele. U većem broju slučajeva gdje počinitelji nemaju imovine ili su je otuđili isplati naknade nematerijalne štete mogu doprinijeti samo radnje tužioca u pogledu obezbjeđenja imovine kroz privremene mjere zabrane raspolaganja istom. Takav pristup pokazao se kao efikasan, ali tih slučajeva još uvijek je malo, te je potrebno da posebno tužioci u predmetima ratnih zločina pojačaju napore kada je riječ o sprovođenju finansijske istrage i obezbjeđenju imovine”, kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica iz organizacije TRIAL International.

NAJAVA JEDNODNEVNE RADIONICE ZA ADVOKATE

TRIAL International i Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine pozivaju advokate koji postupaju u predmetima ratnih zločina na online radionicu pod nazivom „Stigmatizacija žrtava ratnog seksualnog nasilja u praksi sudova u BiH i specifični izazovi za advokate odbrane“ u okviru projekta koji podržava Medica Mondiale. Radionica će se održati 23.04.2020. godine.

Predavačice Božidarka Dodik, sutkinja Vrhovnog suda Federacije BiH i Irisa Čevra, advokatica Advokatske/odvjetničke komore Federacije BiH učesnicima/ama će govoriti  o mitovima i stereotipima koji su prisutni na suđenjima za ratno seksualno nasilje, a koji dovode do stigmatizacije preživjelih. Radionicom će se ukazati na primjere iz prakse sudova u Bosni i Hercegovini, predstaviti preporuke učesnicima u krivičnom postupku za prevazilaženje stereotipa i stigmatizacije, te ukazati na specifične izazove za branioce.

Imajući u vidu trenutnu situaciju, radionica će biti održana putem online platforme Zoom.

STIGMATIZACIJA JE I DALJE PROBLEM ŽRTAVA RATNOG SEKSUALNOG NASILJA

Unatoč značajnom napretku posljednjih godina, veliki broj preživjelih ratnog seksualnog nasilja se i dalje suočava sa stigmatizacijom, zaključeno je na edukaciji za tužitelje i sudije na temu “Ratno seksualno nasilje – praktični problemi uzrokovani uticajem stigmatizacije i stereotipa”. Ova radionica, u organizaciji TRIAL International ureda u BiH i Centra za edukaciju sudija i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine, bavi se stereotipima i stigmatizacijom sa kojima se preživjele ratnog seksualnog nasilja susreću tokom krivičnog postupka, te pokazuje učesnicima na koji način ih mogu izbjeći. 

“Prema istraživanjima, na svakih 15 do 20 neprijavljenih slučajeva dogodi se da samo jedan slučaj bude prijavljen. Razlog za ovakvu statistiku je uglavnom dužina trajanja sudskog postupka i kratke zatvorske kazne za počinioce, što svakako budi nepovjerenje žrtava u rad pravosuđa”, kazao je Milanko Kajganić, tužitelj u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Čak i kada se odvaže da progovore, žrtve su suočene sa osjećajem stida i krivice koje im usađuje i nameće društvo, a taj obrazac ponašanja se ponavlja i u sudnici, naglašava Kajganić. Žrtve ratnog seksualnog nasilja koje se ipak odluče da svjedoče susreću se sa stereotipima koji se pojavljuju u pitanjima postavljanim na sudu, u jeziku presuda, klasificiranju zločina, dopuštanju određenih dokaza, nametanju mjera zaštite i oslobađanju počinitelja. 

“Čitav proces suđenja zna biti veoma težak za žrtvu, te može dovesti do retraumatizacije. Iz tog razloga priprema i podrška svjedoku je ključna. Potrebno ih je ojačati i ohrabriti”, kazala je Andrea Mašić, psiholog/stručna saradnica Suda Bosne i Hercegovine.

Stereotipi prisutni u sudnici narušavaju dostojanstvo i kredibilitet preživjelih i predstavljaju prepreku njihovoj hrabroj odluci da prijave zločin u nadi da će pravda biti zadovoljena. Ipak, napretka ima, prepoznaje  Božidarka Dodik, sutkinja Vrhovnog suda FBiH.

“To je evidentno iz komentara i reakcija sudija i tužitelja koji prisustvuju ovim edukacijama. Također, to možemo vidjeti i u konkretnim sudskim odlukama koje su donesene u periodu između početka održavanja radionica i pa sve do danas”, navodi Božidarka Dodik.

Ipak, problem stigmatizacije se ne završava konačnom presudom. Čak i kada počinioci budu osuđeni, preživjele se i dalje moraju nositi sa stigmom koja ih često prati izvan sudnice. Iz tog razloga, ključno je da svi akteri društva rade na poboljšanju položaja žrtava seksualnog nasilja.

TRIAL International ured u BiH surađuje sa Centrima za edukaciju sudija i tužitelja u organizaciji edukacija, čiji je primarni cilj osiguranje boljeg položaja žrtava ratnih zločina.